Takmičar "Еlite" Uroš Stanić navodno je krao nakit i sve ostale vrijedne predmete s mrtvaca dok je radio u mrtvačnici.
Kontroverzni učesnik "Еlite" prije ulaska u rijaliti radio je sve i svašta da bi preživio, a jedan od njegovih poslova bio je u JKP "Pogrebne usluge", gdje je imao zadatak da sređuje pokojnike za njihov posljednji ispraćaj.
Kada je vidio da neki od umrlih na sebi imaju mnogo vrijednosti, odlučio je da zloupotrebi poziciju na kojoj se nalazio, što je moglo da ga košta glave.
- Uroš je zaista prošao pakao za 22 godine, koliko ima. Majka i otac su se prema njemu ophodili kao da je siroče, kao da nije njihovo dijete. Uvijek su se sramili zbog toga kako izgleda, kako se oblači i kako priča. Otac ga je tukao svaki put kada se ponašao feminizirano, kažnjavao ga je najstrašnije i ispravljao da ne bude takav. Kada je malo porastao i kada je smogao snage da prizna da voli muškarce, nastala je prava drama u kući. On je bio vrlo mlad kad je roditeljima priznao da je homoseksualac i kad su ga oni istjerali iz kuće. Otad je morao da se snalazi na razne načine - počinje priču drugar kontroverznog rijaliti-učesnika.
- Nije bilo nade za njega, nigdje nisu htjeli da ga prime da radi. Nije imao para ni za šta, ma za goli život nije imao. Kao medicinski tehničar, zakucao je na vrata gdje je bio siguran da su potrebni radnici. Našao je posao u mrtvačnici gdje je za zadatak imao sređivanje pokojnika: "Mnogo mi je teško, ja moram da perem te mrtve ljude. Ali sam vidio svašta interesantno. Kada im donesu stvari za oblačenje, tu ima dosta zlata, mnogo vrijednih satova, lančića. Kako mogu da bace to u zemlju", govorio mi je on prepun utisaka s novog posla. Ja sam bio zgranut da neko može to da radi, ali nije imao izbora - nastavlja izvor blizak medicinskom radniku.
- Kad je vidio da neki od pokojnika koje je sređivao odlaze s mnogo zlata, srebra, skupih satova i skupocene odjeće i obuće, riješio je da u svemu nađe korist. Potkradao je mrtve ljude, uzimao je sve što je mogao da uzme. Znao je da mnogi čak i ne otvaraju sanduke kada preuzimaju tela iz mrtvačnice, a, samim tim, i ne znaju da li su njihovi najmiliji sahranjeni s onim što su im spremili. Krađe su mu prolazile skoro dva mjeseca. Međutim, kada su članovi porodica umrlih shvatili šta se dešava i ko je krao s njihovih voljenih, malo je falilo da ga linčuju. Dobio je momentalni otkaz, a imao je sreće da nije krivično odgovarao zbog skrnavljenja pokojnika.
