Prošlogodišnja pobjednica takmičenja "Zvezde Granda", Šejla Zonić, iskreno je progovorila o teškim životnim trenucima prije nego što je stekla slavu.
Pjevačica je u srednjoj školi napustila rodni Sanski Most kako bi pohađala muzičku školu, ali je u tom periodu njena porodica prolazila kroz ozbiljne finansijske teškoće.
Kada joj je otac doživio srčani udar i bio primoran da zatvori firmu, porodica je jedva sastavljala kraj s krajem.
- Kada sam bila u srednjoj školi tata se razbolio, imao je srčani udar. Morao je da zatvori firmu, roditeljima je bilo teško finansijski, morali su da plaćaju moj internat, džeparac, put. Bilo je komentara sa strane, zašto me ne ispišu iz škole ako ne mogu da me školuju, ali oni su se borili kao i svaki roditelj posebno jer su vidjeli da imam rezultate- prisjetila se pjevačica koja je nastavila školovanje u Sarajevu:
- Nakon srednje škole prirodni slijed je Muzička akademija koju sam ja upisala u Sarajevu. Bilo mi je lijepo, živjela sam u studentskom domu, stekla sam lijepo društvo i uklopila sam se. Svi su bili okruga i znali jedni druge, a ja sam uvijek sama bila iz Sanskog mosta i život mi je nametnuo da se uklapam, ali sve je bilo je lijepo Bogu hvala.
Nakon Akademije, željela je da upiše magistarske studije koje je sama finansirala, ali korona joj je pokvarila planove.
- Moj otac se penzionisao poslije tog srčanog, imala sam odgovornost i potrebu da se borim za sebe. Kada je korona krenula svi su prestali da rade i bio je horor period za mene kao umjetnika. Tada je uslijedila neizvjesnot i dobila sam priliku da radim kao vokal kouč i tada sam počela da predajem pjevanje, ali kada su svi prešli na onlajn mnogo njih je odustalo što je uticalo na moj honorar, a to je bilo pred kraj magistarskih studija - pričala je Zonićeva koja prvobitno nije željela da traži bilo čiju pomoć:
Pjevačici su u najtežim trenucima pomogli najbliži, tačnije njene sestre.
- Sestre su mi priskočile upomoć, jedna je poslala pomoć da platim kiriju tri mjeseca, a druga za kraj magistarskog. Nerviralo me je kod mene jer nikada nisam htjela da tražim pomoć, bilo me je stid, to mi je bio poraz. Osjećala sam se strašno usamljeno, panični napadi, napadi anskioznosti sa pitanjem šta sam do sada radila. Pitala sam se šta radim, jedem u ovom gradu rižu i kečap, nemam maltene šta da jedem. Nisam imala obraza od roditelja bilo šta da tražim jer je otac bio bolestan, živjeli su samo od njegove penzije. Bilo mi je glupo da ja prava i zdrava tražim, sama sam htjela i eto mi sad. Shvatila sam da ne može tako i da treba da krenem na psihoterapiju da se malo "reprogramiram" - iskreno je ispričala u emisiji "Pričaonica Sanje Ćulibrk".
