U zimu 2013. godine, Mihael Šumaher doživio je strašnu nesreću na skijanju na Francuskim Alpima i od nje se nikad nije oporavio. Tog jutra kobnog 29. decembra 2019, malo prije 11 časova, Šumaher je u blizini ski-rezorta Meribel u društvu svog sina Mika, tada 14-godišnjaka. Uživao je u odmoru, spremao se da dočeka svoju drugu Novu godinu kao "penzioner" i kao iskusan skijaš odlučio da se kreće nesigurnom stazom, van predviđenog područja.
Međutim, krećući se između staza Šamoa i Maudu, Šumaher je pao, udario glavom u stenu i doživeo strašne povrede. Kaciga mu je, naravno, pomogla, jer je spriječila da pogine istog trenutka, a posljedice povreda bile su takve da se nikad od njih nije oporavio. Anestetičar u bolnici Žan-Fransoa Pajer tvrdio je "da je Šumaherov pad bio tako snažan i težak da bi preminuo istog trenutka da nije imao kacigu".
Šumaher je udario glavom tako snažno da mu se kaciga raspršila u tri djela, koji su potom vraćeni njegovoj porodici.
"Bio je svjestan kada su ga našli spasioci"
Neurohirg Stefan Čabarde rekao je novinarima da Šumaher "nije odgovarao na pitanja posle incidenta i da nije imao normalne neurološke reakcije".
Spasioci koji su prvi došli do njega tvrdili su da je bio u svjesnom stanju kada su ga zatekli, ali da je njegovo stanje brzo postajalo sve gore i gore. Iako je bio svjestan, nije bio u stanju da odgovara na pitanja jasno i ponašao se nepredvidljivo. Kada su to vidjeli, medicinski tehničari spasilačke službe odmah su odlučili da pozovu helikopter i da što prije bude transportovan u lokalnu ustanovu koja može da mu pomogne. Prevezli su ga najpre u obližnji Mutje, a potom u Grenobl.
Njegovo stanje se tako brzo pogoršavalo da je upao u komu kada je stigao u bolnicu u Grenoblu i hitno je morao da bude operisan da bi hirurzi zaustavili krvarenje u mozgu.
Profesor Marko Peno, zamjenik direktora bolnice, rekao je u prvom obraćanju javnosti da je "Šumaherovo stanje jako teško i da je prosto nemoguće predvidjeti budućnost bivšeg šampiona svijeta".
"Vidio sam gdje je udario glavom"
Stefan Bozon, vođa spasilaca, govorio je u jednom intervjuu o tome šta je zatekao kada je došao da pomogne Šumaheru.
"Još pamtim da su doktori imali problem da dođu na tu lokaciju, pa je korišćen helikopter. Vidio sam kamen u koji je Šumaher udario skijama, kao i kamen u koji je udario glavom. Letjeli su ka njemu zbog još jednog razloga, da bi ga prvo stabilizovan", rekao je on za njemački magazin "Fokus".
Jedna okolnost bila je veoma opasna za skijaše tog dana.
"Posebno je bilo to što je prethodnih dana snijeg padao veoma malo, samo da pokrije stenje veoma tankim slojem. Šumaher zato nije mogao da vidi kamen. Da je snijeg padao malo više, Šumaher bi vjerovatno samo prešao preko tog kamenja. I ne bi trebalo kriviti nadležnog u ski-rezortu. Ako odete van staze, onda to radite na svoju odgovornost", rekao je on.
Zašto mu kaciga nije bila dovoljna?
Nikada nije objavljena precizna dijagnoza svih njegovih problema, ali je ostala činjenica to da je pretrpio značajno krvarenje u lobanji, u mozgu i oko njega.
Lobanja se smatra zaštitom za mozak, u kojoj se nalazi u cerebrospinalnoj tečnosti, koja ublažava pokrete podrazumjevane u svakodnevnom životu. Nažalost, taj "sistem" za prevenciju povreda nije u stanju da zaštiti mozak pri izrazito snažnim udarima, a onaj koji je Šumaher pretrpio bio je upravo takav.
Šumaher je bio svjestan 90 minuta poslije nesreće i neurohirurg Mark Bulok objavio je u svom naučnom radu 2006. godine da je to uobičajena situacija kod skoro polovine pacijenata koji pretrpi epiduralni hematom poput Šumahera. Ipak, ako se dogodi krvarenje oko mozga, hematom brzo postaje veći i pritisak u glavi počne da raste, može da izazove probleme sa disanjem, stanje smanjene svijesti, glavobolje i probleme sa krvnim pritiskom i pulsom.
I upravo zato Šumaheru kaciga nije bila dovoljna. Ona mu jeste sačuvala život u tom trenutku, a sa druge strane nije sprečila krvarenje u mozgu i povrede mozga.
Članovi porodice Mihaela Šumahera, njegov blizak prijatelj i bivši šef Ferarija Žan Tod odmah su otišli u bolnicu da budu kraj za mnoge najvećeg vozača Formule 1 svih vremena. Žerar Salijan, vodeći doktor Formule 1 i neurohirurg takođe je došao da pomogne i da ponudi svoju pomoć, ali ništa mu nije preostalo osim da ponudi utehu porodici.
Iako nikad precizno saopšteni, detalji njegovog stanja godinama su malo po malo "curili" u javnost, ne ostavljajući nadu da bi Šumaher mogao da bude "onaj stari".
Njemački novinar Feliks Gorner, jedan od vodećih izveštača o Formuli 1 iz te zemlje, nedavno je kazao da je "situacija veoma tužna" i da nezaboravni as Ferarija više ne može da govori. "Mihaelu Šumaheru potrebna je konstantna nega i potpuno je zavistan od negovatelja. I više ne može da se verbalno izražava", kazao je on za "RTL".
Brigu o porodici je u narednim godinama preuzela njegova supruga Korina i jako je malo osoba kojima je dopušteno da vide Šumahera. "U ovom trenutku, maksimalno 20 ljudi može da priđe Mihaelu", tvrdi Gorner.
(Mondo)
