Saša Popović ispraćen je na vječni počinak uz pjesmu Zvonka Bogdana "Svirci moji".

Sin Suzane Jovanović grlio je i tješio majku dok se opraštala od Saše.

Opelo je držalo osmorica sveštenika, a sa Suzanom su stajali i članovi žirija "Zvezde Granda" i Lepa Brena.

Udovica Saše Popovića, Suzana Jovanović slomila se kada je stigla na groblje i sve vrijeme je grlila i ljubila njegovu sliku.

Komemoracija Saši Popoviću je počela minutom ćutanja, a prisutnima se na komemoraciji prvo obratio Voja Nedeljković.

"Okupili smo se kako bismo ispratili supruga i oca brata našeg Saleta. Za početak vas molim da ustanete za minut ćutanja. Neka mu je vječna slava i hvala", rekao je Voja, nakon završenog minuta.

Prisutne je takođe dodatno rasplakao i insert na kom su se vidjeli snimci sa vjenčanja Saše Popovića i njegove supruge Suzane Jovanović.

Tekst pjesme uz koju je sahranjen Saša Popović:

Svirci moji, još je rano

tek je ponoć tu

svirajte mi polagano

uspavajte nju

Propio sam tri imanja

još se smije iz čokanja

pustite je neka spava

lepa je u snu

Propio sam sto lanaca

i četiri konja vranca

pustite je neka sanja

lepa je u snu

Svirci moji, još je rano

tek je prošlo tri

još je noć pod jorgovanom

ona tamo spi

Izludi me kako diše

jorgovanom sve mirise

neće biti nikad vise

to sto noćas bi

Svirci moji, valja poći

i noć ima kraj

spržiće me njene oci

ubice me sjaj

Dan se rađa, jutro rudi

budite je, nek' mi sudi

kažu zorom grešni ljudi

odlaze u raj

Svirci moji, valja poći

jer sve ima kraj.

Pratite nas i putem Vibera