Pjevač Dejan Matić prisjetio se situacije iz djetinjstva, kada je motor vozio na zadnjem točku, a sve se desilo tako što ga je tata natjerao da sjedne da vozi, kako bi shvatio da hendikep koji ima sa vidom, ne mora ni u čemu da ga ometa.
"Najepše mi je bilo u Drvaru, to djetinjstvo ne bih menjao ni za šta na svijetu. Kao klinci smo krali kruške, trešnje, kukuruze i sve što smo mogli. Otac mi nije davao do znanja da imam hendikep, toliko je vjerovao u mene da mi je čak kupio i motor. Toliko sam volio da vozim, da sam taj motor vozio i na zadnjem točku, naravno, dok me otac nije gledao. Poslije kad je cijela priča došla do njega nije vjerovao da sam slep. Teže mi je palo kad sam otišao iz Drvara nego kad sam saznao za moj hendikep. Tad mi se svijet srušio. Niko to nije primjećivao u Drvaru u velikoj mjeri, tek kasnije kad sam otišao u veću sredinu. Čitanje Brajovog pisma je ozbiljna disciplina i nauka. U isto vrijeme sam morao i da sviram, nekom treba sat vremena, dok je meni trebalo četiri za isti posao", prisjeća se Dejan.
Inače, Saša Matić i njegov brat Dejana godinama unazad su u samom vrhu na estradnom nebu, ali o svojim privatnim životima rijetko govore.
"Ja se sjećam svega iz djetinjstva. Mislim da smo imali najljepše djetinjstvo, uvijek smo bili okruženi društvom. Bili smo omiljeni u društvu. Roditelji su nas tako usmjeravali. Mi u stvari sve možemo, tako su nas roditelji usmjeravali. Ja smatram da smo imali najljepše djetinjstvo. Bio sam šaljivdžija od malena. Kada smo upisali muzičku gimnaziju, trojica drugara su se pobili ko će da sjedi sa nama. Bili smo duhoviti", rekao je Saša za medije.
.webp)
