Glumac Zoran Rankić, poznat po ulozi Popare iz "Srećnih ljudi" u penziju je otišao tako što je ostavio oproštajnu poruku kolegama iz Beogradskog dramskog pozorišta, skočio kroz prozor i pobjegao.
Zoran Rankić je glumom je počeo da se bavi 1951. godine, kada je zaigrao u Narodnom pozorištu Sarajevo, čiji je bio član do kraja 1960. godine. Od 1961. do 1996. bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje je glumio u velikom broju pozorišnih predstava. U svojoj bogatoj karijeri ostvario je 26 filmskih i TV uloga. Široj javnosti najpoznatiji je po ulogama Nikole Kalabića u seriji "Posljednji čin" i Žarka Popare u seriji "Srećni ljudi".
Osim u glumi, istakao se i u književnosti objavivši nekoliko knjiga i zbirki pjesama, a za svoj rad je višestruko nagrađivan. Od sredine sedamdesetih godina objavljivao je aforizme u više dnevnih listova uključujući humorističko-satirične, mjesečne novine Ošišani jež. Rankićeva poezija poređena je sa poezijom Laze Kostića, dok je njegove drame Momo Kapor poredio sa dramama pisca Aleksandra Popovića.
Bio je član više umjetničkih udruženja, a uvršten je u više srpskih i stranih knjiga aforizama. Godine 2018. objavljena je Rankićeva monografija "Nekoliko stvari o životu Zorana Rankića" Zvezdane Stanković.
Oživio lik Nikole Kalabića
Ovaj dramski umjetnik upisao se zlatnim slovima u istoriju domaće kinematografije kada je oživjo lik četničkog vođe Nikole Kalabića u seriji "Posljednji čin".
- Na jedvite jade sam prihvatio da tumačim Kalabića, ali nisam osjećao strah od uloge takozvanog negativca, kakvim ga je vlast smatrala. Sada sam ponosan na nju i na sve ono što je donijela u osvetljavanju tog izdajnika, kako su ga neki nazivali. Postala je dio mene. Trpio sam tada velike posljedice. Trebalo je da za tu ulogu dobijem Oktobarsku nagradu i to je već bilo izglasano. Međutim, gradonačelnik Branko Pešić je odbio da donese takvu odluku uz riječi: "Svaka čast njemu, zaslužio je. Međutim, nismo mi valjda ludi da nagrađujemo četnike" Danas mi to ne smeta, čak mi imponuje - otkrio je u jednom intervju medije Rankić.
Velika uloga bila pisana za njegovog kolegu Velimira Batu Živojinovića. Omiljeni junak partizanskih filmova i čuveni Valter povrijedio se tada na snimanju jednog filma i onda je reditelj Sava Mrmak morao da potraži drugo rješenje.
- U našem glumačkom poslu treba imati i sreće. Bata je odlučan glumac i vjerujem da bi Kalabića odigrao odlično. Bio je duhovit, markantan i jak fizički. Uloga je pisana za njega. Kad sam preuzeo scenario, u njemu je pisalo ne ime lika Nikole Kalabića, već samo Bata. Bila je neoboriva činjenica da će baš on to igrati - objasnio je Rankić jednom prilikom za Kurir.
- Znao je da igram Kalabića umjesto njega, a kazao mi je da se povrijedio jer je skakao s mosta. Odgovorio sam mu da je trebalo da uzme dublera i da nije više tako mlad. On je meni rekao da vodim računa da mi se nešto takvo ne dogodi. Sjetio sam se tih njegovih riječi posljednjeg dana snimanja serije - rekao je glumac i dodao:
- Morao sam da jašem konja. Televizija mi je uplatila časove. Nisam mogao da naučim, pa sam tražio da me mijenja njegov dreser kao dubler. Snimali smo tu scenu na Tari, negdje iznad Zlatibora. Konj je pokušao da zbaci svog učitelja. Bilo je dramatično i jedva smo izbegli da nam konj ne pregazi ljude. Tad su mi kroz glavu prošle te Batine riječi. Da sam ja jahao konja, ne bih preživio. To pamtim kao upozorenje.
On je tada priznao i da nije želio da igra Kalabića, te da je bio treća opcija za ovu rolu, koja mu je donijela veliku popularnost.
- Nisam ulogu ni dobio poslije Bate, već nakon Gidre Bojanića. On se nije snašao na snimanju i onda su našli mene. Nisam htio odmah da prihvatim. Međutim, reditelj Sava me je ubjeđivao da je to uloga za mene. Dao mi je stranicu i po teksta. Snimio sam prvu scenu. Dočekao me je aplauz kamermana, a ostalo je već istorija - govorio je Rankić.
Glumio je autoritativnog, plahovitnog direktora firme koji je flertovao sa skoro svim ženskim likovima serije, a njegova čuvena "Mmmm Bebo..." jedna je od onih rečenica koje su obilježile domaću televizijsku epohu devedesetih.
Komentarišući činjenicu da je troje njegovih kolega svojevremeno napustilo seriju "Srećni ljudi" zbog malih honorara, Zoran je istakao da njemu novac nikada nije bio prioritet i od glumačkih angažmana nije dobio ništa.
- Ja na pare nikada nisam obraćao pažnju, jer ih nikada nisam imao. Uvijek me je bilo sramota da primim pare, ne honorar, pare, za nešto što činim a volim - rekao je Zoran.
Glumac se i na nesvakidašnji način oprostio od pozorišta. On je naime jednostavno pobjegao sa oproštajnog govora kojim su iz Beogradskog dramskog pozorišta htjeli da ga isprate u penziju tako što je skočio kroz prozor šminkernice.
- Nisam želio da i meni pred odlazak u penziju pričaju ono: "Dragi naš, bio si nam oslonac, zvaćemo te, dao si mnogo za nas...", a poslije te svi zaborave. Da bih sve to izbjegao, zaključao sam se u šminkernici, napisao krejonom na ogledalu "Živjela sloboda" i iskočio sam kroz prozor. Srećom, ta prostorija je bila u prizemlju. Еto tako sam se oprostio od glume - ispričao je glumac jednom prilikom.
Kako su mediji prenosili nakon njegove smrti, umro je zaboravljen od svih i ogorčen zbog toga što nakon "Srećnih ljudi" nije dobio nijednu veću ulogu. Preminuo je 9. decembra 2019. godine u domu za stara lica u Beogradu nakon duge i teške bolesti.
Sahranjen je 12. decembra 2019. na Novom bežanijskom groblju, a na vječni počinak ispratilo ga je tridesetak ljudi, među kojma je bilo samo dvoje njegovih kolega - glumac Vlasta Velisavljević i glumica Ljiljana Lašić.
