Komemoracija pevaču narodne muzike Marinku Rokvića održana je u 11 časova, u Kamenoj sali Radio Beograda.

Prvi su u salu stigli Marinkova supruga Slavica koja je pod ruku držala njihove sinove Nikolu i Marka. Porodica nije krila suze, ali su se sve vrijeme držali dostojanstveno, baš onako kako bi Marinko volio i kakav je i sam bio i živio.

Od javnih ličnosti na komemoraciju su došli Lepa Lukić, Olivera Kovačević, Dragan Džajić, Ana Bekuta, Snežana Đurišić, Boško Đurovski, Beki Bekić...

Komemoracija je počela melodijom njegovog čuvenog hita "Polomio vetar grane", nakon čega je uslijedio minut ćutanja. Završena je takođe pjesmom. njegovom čuvenom, "Jedina moja".

Jedan od govornika bio je Marinkov višedecenijski prijatelj, Miša Mijatović.

“Naše druženje i saradnja trajali su 40 godina, imao sam tu čast i privilegiju, i da mu sviram svadbu 1985. godine. Radio sam mu puno ploča, pjesama... Prije ove njegove bolesti uradili smo još emotivniju pjesmu, koja nije ugledala svjetlost dana. Njegova smrt spriječila je pjesmu, ima tužan naslov – ‘Te noći kada umrem’. Htio sam da promijenimo to, a on nije htio. Kao da je to bilo neko predskazanje... Nismo sarađivali samo u muzici, nego smo se i privatno družili. Bilo je puno putovanja, i što se tiče koncerata, i što se tiče fudbala. Bio je u ekipi najduhovitijih ljudi, spreman uvijek za šalu, za viceve...”, kazao je Miša Mijatović.

“Bio je pjevač, ali bio je i gospodin. Uopšte, po načinu življenja. Cijela porodica treba da bude ponosna što je imala takvog oca, što su živjeli sa njim, što ih je izveo na pravi put, što će njegovi sinovi naslijediti da se bave muzikom i da ostave trag. Neka mu je vječna slava, neka ga anđeli čuvaju”, dodao je kompozitor i harmonikaš.

Dirljiv govor na komemoraciji održala je pjevačica Ana Bekuta.

“Kada umre otac, shvatimo da je život vašar u kom se ne snalazimo... Iako sam pozvana kao dio estrade i vjerovatno bi trebalo da kažem da je pjevač, ja bih prvo da kažem da je umro otac. Svojim očima sam godinama gledala njegovu ljubav prema sinovima i zato im je dozvoljeno da budu uplakani. Istina je da je strada vrlo često rudnik iz kog izlaze prljavi i umorni, a vaš otac je iz tog rudnika izlazio čistih ruku i čistog obraza. Bio je moj prijatelj i kolega, poznavala sam ga 40 godina i potpuno mi je neprihatljivo da govorim o njemu kao da je otišao. Ako nas sada gleda... Bio je beskrajno lijep i šarmantan, duhovit, pun poštovanja prema svakom kolegi i koleginici. Provodili smo vrijeme u kafani, na cesti, svim zemljama bivše Jugoslavije, u mojoj i njegovoj kući. Mislim da sam ga tokom turneje u Australiji upoznala kao čovjeka... O svemu smo pričali, osim o estradi. Ja sam izgubila velikog druga. Marinko je bio jedan od pjevača kog su svi smatrali svojim drugom, čak i oni koji ga nikad nisu upoznali”, rekla je između ostalog Ana.

Podsjetimo, Marinko Rokvić je preminuo 6. novembra u Beogradu, u 68. godini, nakon teške borbe s kancerom pankreasa.

(Telegraf.rs)