Voditeljka Suzana Mančić (63) otkriće u svojoj knjizi sa kakvim muškarcima je imala afere i emotivne veze i da su mnogi bili i oženjeni, ali neće iznijeti njihova imena u javnost.
Bilo je to davno, vrijeme prolazi, ljudi odlaze. Neka ostanu u lijepom sjećanju i divnoj uspomeni. Oduvijek sam bila žena s tajnom i neka tako i ostane. Moji prijatelji znaju o kome je riječ i slatko se smiju na pomen tih dogodovština zajedno sa mnom. A bilo je razih zgoda i sa ženama i djevojkama tih momaka. Međutim, uvijek sam znala kad treba da odstupim i nije bilo incidenata jer sam ipak pristojno biće. One su se borile za svoje muškarce i to potpuno mogu da razumijem. Dozvoljavala sam sebi razne izlete, ali sam uvijek znala kada je vrijeme da stanem – rekla je Mančićka.
Danas su muško-ženski odnosi značajno drugačiji u odnosu na vrijeme kad se ona formirala.
– Mladi se često upoznaju na društevnim mrežama, a meni je to strano. U moje vrijeme momci su nas zvali na fiksni telefon da se dogovorimo za sastanak, pa bi se nerijetko javio tata i najstrožim glasom pitao: “Ko je to?”, što bi ih nekad i uplašilo. Sada je ravnoteža među polovima potpuno poremećena, mnogo je više žena nego muškaraca i one preuzimaju inicijativu, Jesam za to da priđeš ako ti se neko dopada, ali na lijep način, da odrediš dokle treba ići. No, to je pitanje za moje kćerke jer se ja više ne družim su tako mladim ljudima. Vidim da borba polova i težnja za dominacijom i dalje postoje, što je dobro. Muškarci žele da budu glavni, a žene smatraju da su zaslužile da one budu dominantne, i tu se lome koplja na poslu, u vezama i u prijateljstvima – kaže Suzana.
Iako je u godinama kad se polako svode životni računi, testament nije napisala, prenosi Blic.
– Testament praviš cijelog života, on je zapravo i način kako si živio, kakav si odnos imao sa svojim prijateljima, ko će te pamtiti po dobru, kako će te se sjećati javnost. Šta ćeš ostaviti svojoj djeci od tog nekog intelektualnog i porodičnog naslijeđa. Kakve ćeš im vrednosti usaditi. Naš testament je da svoje nasljednike osposobimo za kvalitetan i dobar život, da budu dobri ljudi, pošteni, vrijedni, radni, pametni i obrazovani, a da opet, na ulici ne budu izgubljeni nego pomalo i mangupi. Smatram da je i to dužnost svakog roditelja. Lista želja uglavnom se odnosi na putovanja , ali moj suprug Simeon i ja nikako da se složimo oko toga gdje bi on volio da putuje, a gdje ja – dodaje ona.
Najvećom greškom u životu smatra nedostatak samopouzdanja i hrabrosti,a u ranoj mladosti neke prilike je propustila jer nije vjerovala u sebe.
