Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković rekao je da je Jasenovac najdublja istorijska otvorena rana i zavjet da istina živi, da pamćenje ne umre, te da je istorijska, moralna i ljudska obaveza stalno govoriti o razmjerama genocida počinjenog nad Srbima, Jevrejima, Romima i ostalima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/.
"Jasenovac je simbol genocida i sistemskog istrebljenja, ali i opomena cijelom čovječanstvu. Na ovom svetom mjestu, gdje zemlja pamti tišinu nevinih, ne govorimo iz mržnje - govorimo iz istine. Ne tražimo osvetu - tražimo da se nikada više nijedno dijete, nijedan narod, ne suoči s takvom tamom", izjavio je Višković, koji je danas u Donjoj Gradini prisustvovao obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine i 80 godina od proboja logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac.
On je istakao da je Jasenovac ime koje boli, ime koje "vrišti" istinu.
"To je najteža riječ koja može da se izgovori. Riječ puna bola, straha i patnje. Ali upravo zato - mora se izgovarati, mora se ponavljati, mora ostati u pamćenju našeg naroda i čovječanstva. Jer zaborav je opasnost, a ćutanje saučesništvo", napomenuo je Višković.
On je naglasio da je državna administracija NDH ovaj logor smrti cinično nazvala "sabirni i radni logor Jasenovac", dok je u stvarnosti to bilo jedno od najokrutnijih mjesta mučenja i masovnih egzekucija u istoriji Еvrope, prvenstveno nad Srbima, Jevrejima, Romima i političkim neistomišljenicima.
"U procesu `pročišćenja hrvatske nacije`, ustaški režim je prvo krenuo na - djecu. Srpsku djecu. Ubijali su ih bez milosti, zajedno s majkama koje su ih još dojile. Najmlađa su bila još u kolijevkama, a najstarija nisu imala više od 14 godina. Hrvatska je bila jedina zemlja u okupiranoj Еvropi koja je imala specijalizovane logore isključivo za djecu. Ta činjenica prelazi granice svakog pojma ljudskosti", naveo je Višković.
On je rekao da su djeca umirala u mukama - od gladi, žeđi, bolesti i smrzavanja, hiljade njih odvojeno je od majki i ostavljeno da umiru u logorskim dvorištima, sobama bez prozora i bez hrane, dok su vrištala tražeći komad hljeba i gutljaj vode.
"Zločini koji su tamo počinjeni prevazilaze svaku mjeru zla poznatu ljudskom umu. Okrutnost Jasenovca nije imala presedana - bila je čak i veća od onoga što su činili nacisti. Nisu to riječi patetike, već istorijski dokumentovana činjenica.
"Zato Jasenovac nije samo rana - to je naša najdublja istorijska otvorena rana. Riječ Jasenovac mora da nas boli, ali nas mora i buditi, da nikada ne dozvolimo da se nešto slično ponovi", istakao je Višković.
On je naglasio da Jasenovac nije samo spomenik prošlosti - to je zid istine za budućnost.
"To je naš zavjet ubijenima - i dužnost prema još nerođenima. Da znaju. Da uče. Da ne zaborave. Vrlo je važno što smo u svim osnovnim i srednjim školama imali sedmicu kulture sjećanja i pamćenja posvećenu žrtvama ustaških zločina i stradanju srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ključno je očuvanje istorijskog pamćenja, njegovanje kulture sjećanja i razvijanje saosjećanja kod učenika", naveo je Višković.
