Jedan broj mještana ovog kraja i dalje vjeruje u teorije zavjere.

Tvrde da je ovo jezero stvoreno da bi se na njegovom dnu, daleko od očiju javnosti sakrio opasni otpad. Ovakve priče i slične polemike traju više od trideset godina. Nekoliko mještana koji žive u okolini jezera i sa kojima su novinari razgovarali, kažu da i danas postoje različite priče o tome da je na njegovom dnu skriveno nešto posebno i opasno, a što je došlo navodno iz Slovenije.

Tvrde da se prilikom gradnje jezeru nije smjelo prići, da su čudni „radovi” izvođeni isključivo noću, te da su viđana sumnjiva lica koja se se muvala po okolini.

„Naravno da nema mjesta takvim pričama, ljudi izmišljaju svašta i mnogi vjeruju u teorije zavjere. U pitanju je visoka brana i logično je recimo da se noću nije smjelo prilaziti objektu, dok je gradnja trajala. Uostalom sve je provjerljivo, a na prvi pogled se vidi da je jezero izuzetno čisto i puno ribe. Zamislite paradoks, da neko izgradi čitavo vještačko jezero da bi na njegovom dnu nešto sakrio. Pa to je van pameti i logičkog rasuđivanja”, objasnili su iz Vodoprivrednog centra “Morava”, koje upravlja branom i jezerom.

U „Srbijavodama” kažu da jezero odlikuje raznovrsna riblja fauna od koje su najzastupljenije vrste: šaran, som, babuška, karaš, klen, linjak, grgeč i bodorka. Ova činjenica i definitivno raspršuje mračne priče o tome koliko je ono opasno.

Oni koji vjeruju da je jezero stvoreno da čuva nuklearni otpad na njegove obale i ne dolaze, dok se drugi slobodno kupaju, uživajući u čistoj vodi i lijepom prirodnom okruženju.

Prema zvaničnim podacima, vještačka akumulacija nastala izgradnjom brane 1990. godine, namijenjena je prije svega za vodosnabdijevanje, s obzirom da žitelji gornjeg Dragačeva već godinama imaju problema sa vodom.

Jezero „Goli kamen” zahvata površinu od 7,4 hektara, nalazi se u šumskom okruženju na 550 metara nadmorske visine, a vodom ga snabdijevaju dva potoka koji teku iz pravca sela Luke i Lisa u opštini Ivanjica.