Predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božica Živković Rajilić izjavila je da je na području Dervente 1992. godine postojao sistem koncentracionih logora za Srbe, a da nijedan od stotine počinilaca zločina nad srpskim civilima nije optužen, već se rezolucija o Srebrenici koristi da se oni predstave kao žrtve.
Rajilićeva je rekla da je selo Kostreš kod Dervente, gdje je ubijeno i masakrirano više od 66 srpskih civila, samo jedno od desetine mjesta u kojima su počinjeni zločini nad Srbima.
Komentarišući snimak na kojem Alija Selimagić priznaje teške zločine koje je sa ostalim pripadnicima hrvatsko-muslimanskih snaga počinio nad Srbima u Kostrešu, Rajilićeva je rekla da taj zločin niko i ne pominje i da za njega, kao i za druge zločine koji su se desili na tom prostoru ni nakon 30 godina niko nije odgovarao.
"Poneko ime se pomene, ali tu je bilo na stotine zločinaca, a niko od njih niti je optužen, niti priveden", rekla je Rajilićeva Srni.
Ona je upozorila da nije Selimagić jedini silovatelj koji se oglasio da je počinio zločin.
"Nije on jedini koji se hvali, nema iz kog mjesta se ne javljaju ti silovatelji i oni koji su palili, ubijali i progonili Srbe, posebno civile. I danas se takvi predstavljaju kao žrtve, a nas predstavljaju kao nasilnike", rekla je Rajilićeva.
Ona smatra da je cilj najavljene rezolucije o Srebrenici da se takvi kao što je Selimagić prikažu kao žrtve.
"Rezolucija o Srebrenici se koristi da se oni predstave kao žrtve, a Srbi kao nasilnici i genocidaši. A savim je obrnuta situacija. Jer, neka mi neko kaže koje je to mjesto u kojem je počeo sukob, a da Srbin nije bio prva žrtva? Sve su sukobe počinjali muslimani i Hrvati, a za nas govorili da smo agresori", napomenula je Rajilićeva.
Pune tri decenije nije podignuta optužnica za masakr Srba u selu Kostreš u opštini Derventi za vrijeme okupacije Posavine 1992. godine, iako je Alija Selimagić pred kamerom priznao ove teške zločine počinjene zajedno sa ostalim pripadnicima hrvatsko-muslimanskih snaga.
Selimagić je priznao da je zaklao Milana Mitrića na groblju i da su tada silovane Mitrićeve maloljetne kćerke i potom zaklane.
"Imao je tri kćerke i one su bile silovane. Jedna je imala 12 godina, nju je silovao Behir Hodžić, jedna 13. Nju je silovao Еnes Havić, a treću, koja je imala 14 godina, nju sam silovao ja. Njihova majka je bila tu i gledala to. Zaklali smo ih nakon silovanja. Stavili smo im ruku na usta, pa ih zaklali nožem. Bećir Hodžić, Еnes Havić i Mujčin Sead zaklali su ostale. Bilo je negdje između 60 i 70 duša", rekao je Selimagić u video-zapisu koji je objavljen na društvenim mrežama.
Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih civila, napad na mjesto Kostreš izvršile su 4. aprila 1992. godine iste snage koje su samo nekoliko dana ranije i nekoliko kilometara dalje izvršili napad na Srbe u Sijekovcu.
U "Atlasu zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata", koji je objavio ovaj centar, piše da su napad na Kostreš, prema već ustaljenom i oprobanom receptu, izvršile hrvatsko-muslimanske paravojne formacije organizovane u interventne vodove, pojačane pripadnicima regularnih snaga Hrvatske vojske.
Prema podacima Centra, 4. aprila ubijeno je 11 civila srpske nacionalnosti, a ostalo stanovništvo je protjerano ili odvedeno u logore u Derventi. Ubijeni su bili civili, i to žene i starci.
