Srpski narod znao je da odgovori na svoj način priča za ATV Ljubiša Tanić, danas stanovnik Pala, a 1995. godine maturant gimnazije. Bombe su prekinule njegov posljednji školski dan.
Šetnja u toplom i sunčanom danu kao da se ništa ne dešava, i pjesma maturanata, slika je koja govori više od 1.000 riječi.
"Nismo pobjegli u podrume i skloništa, To je bila neka naša zajednička odluka da se ne skrivamo, da podignute glave takav jedan dan ispratimo", kaže Tanić.
Nato bombe nisu prestajale padati ni narednih dana i mjeseci priča Ljubiša. Ubrzo je upisao fakultet u Beogradu i ponovo dočekao novu NATO agresiju, onu 1999. godine, opet iz školske klupe. Kaže prethodno iskustvo mu je pomoglo da umirujuće djeluje na druge.
"Mnogi od njih su i dan danas zahvalni kako su uspjeli taj prvi udar, iznenađenje, jedan strah na neki način prevladaju zajedno sa nama koji smo nažalost imali to višegodišnje iskustvo rata u BiH", priča Ljubiša.
Tada je Srpska radio televizija zabilježila upravo ove prizore, što je privuklo interesovanje velikog broja stranih medija kaže Ljubiša Tanić.
Između ostalih tu su bili novinari iz Japana i ЕURO NjUZA, a zanimalo ih je odakle mladim ljudima tolika hrabrost. Maturanti nisu dozvolili da jedina uspomena na posljednji dan škole budu NATO bombe.
.webp)
.webp)
