U pismu, u kojem se ističe da su Karadžiću uskraćena čak i prava koja je ima u zatvorskoj jedinici u Hagu, sa pratećim "Apelom za pomoć i akciju spasavanja Karadžićevog života i dostojanstva", oni tvrde da u Karadžićevom slučaju postoji mogućnost njegovog tragičnog ishoda i traže da se ukine odluka o izdržavanju kazne u Engleskoj, pišu beogradske "Večernje novosti".

Karadžiću su, kako se navodi, onemogućeni susreti sa pravnim savjetnicima, duže vrijeme se nalazi u potpunoj izolaciji, a onemogućeno mu je i korištenje dodatne svjetlosti u vidu lampe i kompjutera.

Nije mu dozvoljeno da se obraća zatvorskoj upravi, niti bilo kojoj pravosudnoj instanci, izložen je psihičkom maltretiranju čuvara, a zatvor je blokirao kartice njegovih pirjatelja i članova porodice, pa niko od njih ne može da mu uplati novac za hranu i telefon.

Pismo srpskih intelektualaca upućeno na adrese UN i brojnih stranih država, kao i prateći apel, potpisalo je 120 srpskih javnih ličnosti i intelektualaca.

Među njima su akademici Vasilije Krestić, Slobodan Remetić, Slavenko Terzić, Matija Bećković, Kosta Čavoški, Radoje Čolović, Jovan Delić, Svetislav Božić.

Potpisnicima su i profesori, pisci i umjetnici, među kojima i Emir Kusturica, Milivoje Ivanišević, Darko Tanasković, Gojko Đogo, Rajko Petrov Nogo, Miloš Ković, diplomate Vladislav Jovanović i Živadin Jovanović, lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj i drugi.

Oni u pismu obavještavaju generalnog sekretara UN o brojnim kršenjima najosnovnijih ljudskih prava Radovana Karadžića i zahtijevaju pomoć i neodložnu akciju.

Tekst za zahtjevom upućen je ambasadama zapadnihi zemalja, EU i SAD u Beogradu, kao i na adrese Ruske Federacije, Kine, Indije, Indonezije, Egipta, Libije, Alžira, Gane, Brazila, Argentine, Kube, Palestine i Izraela.

Potpisnici ističu da je Karadžić na ostrvu Vajt tretiran kao britanski zatvorenik, što drastično pogoršava njegov položaj.

Za njega, kako ukazuju, ne važe međuanarodne norme o humanom postupanju, kao ni takozvana Nelson Mandela rezolucija i ističu da je Karadžić od ishitrenog prebacivanja u britanski zatvor u maju 2021. godine, podvrgnut besprimjernoj torturi.

Potpisnici traže neodložno poštovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, kao i odredbe Statuta Haškog tribunala, Norme suda pred kojim je osuđen, koje predviđaju da se osuđenik upućuje na izdržavanje zatvorske kazne u mjestu najbližem njegovoj matičnoj državi.

Ističe se da se Karadžić već neko vrijeme nalazi u potpunoj izolaciji bez prava na kontakt sa porodicom, a navodni razlog je citiranje njegovih političkih stavova u medijima od drugih osoba.

Potpisnici naglašavaju da Karadžić ne može biti kažnjen zbog postupanja drugih ljudi i medija, te upozoravaju da su iz Karadžićevog kratkog poziva najbližima saznali da je izložen psihičkom maltretiranju zatvorskih službenika i ponižavanju svake vrste.

"On ne uzima hranu i vrlo je moguće da je otpočeo štrajk glađu. Imajući sve ovo u vidu, smatramo da je jedino pravno i humano ispravno - vraćanje na odredbe rezoucija UN i pravila Nelson Mandela, jer bi to riješilo sva navedena nehumana kršenja prava dr Karadžića", navode potpisnici.

U drugom dijelu apela, srpski intelektualci naveli su sve akcije pravosudnih vlasti u Britaniji kojima se ignorišu i prenebregavaju međunarodni standardi i konvencije kada je u pitanju tretman zatvorenih osoba.

Srpski intelektualci osporavaju i odluku o Karadžićevom slanju na izdržavanje kazne u Veliku Britaniju, jer je kako tvrde, morao biti upućen u neku od bližih zemalja.

Oni traže i uspostavanje stalnog, redovnog i efikasnog nadzora Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine nad sprovođenjem odluka Međunarodnog mehanizma u Hagu i tvrde da su prethodno donesene odluke mimo pravila i standarda, čime je Karadžić doveden u položaj u kome mu je ugroženo dostojanstvo, ali i život.