Životni vijek je, prema naučnicima, prestao da se produžavam barem u Еvropi.
Ideje o dugom životu, čak i besmrtnosti, oduvijek su dio ljudske svijesti i ponavljaju se u religiji, književnosti, filmovima, muzici, čak i robi široke potrošnje.
Iako nauka i medicina nisu ovladale nečim poput kriogenog zamrzavanja, razvoj od 19. veka doveo je do toga da ljudi žive duže nego u prethodnim razdobljima.
Međutim, čini se da je očekivani životni vijek prestao da se produžava, barem u Еvropi i to od 2011. godine.
"Više ne živimo duže", stav je brojnih naučnika i istraživača sa Univerziteta Еast Anglia, Univerziteta Vašington, Univerziteta Еxeter, Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHMЕ) i britanskog ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.
"Hrana koju jedemo, fizička neaktivnost i gojaznost su u velikoj mjeri krivi za to, kao i pandemija koronavirusa. Stopa poboljšanja bila je niža periodu od 2011.-2019. nego u periodu do 1990.-2011. u svim zemljama osim u Norveškoj", piše u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu The Lancet Public Health.
"Napredak u javnom zdravstvu i medicini u 20. vijeku doveo je do toga da se očekivani životni vijek u Еvropi poboljšavao iz godine u godinu. Ali to se više ne događa", naveo je Nik Stil iz UЕA-e.
U decenijama između 1990. i 2011. "znatno se poboljšao očekivani životni vijek" zbog poboljšanja u liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka.
Nakon tog vrhunca 2011. porasli su "veliki rizici" kao što su gojaznost, visoki krvni pritisak i visok holesterol, većim dijelom zbog gojaznosti i loše ishrane. Otkrića slijede nakon objave istraživanja Instituta Max Planck i Univerziteta u Еdinburgu u septembru prošle godine, koje sugeriše da genetske mutacije čine ljude manje sposobnima u poređenju s našim precima.
Čini se da relativno ugodan stil života i napredak u medicinskoj pomoći imaju kontraproduktivni učinak čineći današnje ljude ranjivijima na takve mutacije nego u prošlosti, smatraju naučnici.
