U svijetu gdje je hrana često sinonim za uživanje, so igra ključnu ulogu u oblikovanju naših najdražih ukusa.
Pečenje je ukusnije ako je dovoljno slano, baš kao i sirevi, pica, pomfrit.
Nedavna studija Univerziteta u Beču, međutim, baca novo svjetlo na tamnu stranu svakodnevnog unošenja ove supstance.
Kuhinjska so, natrijum-hlorid je, u umjerenim količinama, neophodna i značajna za ljudsko zdravlje, jer ima važnu ulogu u biohemijskim procesima u organizmu. Zbog prekomjernog konzumiranja, međutim, so postaje opasna za čovjeka.
Natrijum hlorid (NaCl), igra važnu ulogu u brojnim fiziološkim procesima u ljudskom organizmu. Natrijum je jedan od najvažnijih elektrolita u tijelu. On reguliše raspodjelu vode između ćelija i vanćelijskog prostora, čime se održava optimalna hidratacija i osmotski pritisak.
Natrijum, takođe, učestvuje u generisanju i prenošenju električnih impulsa u nervima. Ovo je ključno za funkcionisanje centralnog i perifernog nervnog sistema. Neophodan je i za pravilnu funkciju mišića, uključujući i srce. Njegov balans je važan za sprečavanje grčeva i pravilno funkcionisanje srčanog mišića.
Natrijum igra ulogu u regulisanju volumena krvi i time utiče na krvni pritisak. Iako prekomjerni unos soli može dovesti do hipertenzije, adekvatan nivo je važan za održavanje cirkulacije krvi.
Natrijum i hlor su uključeni u održavanje pH ravnoteže u tijelu. Ovo je važno za normalno funkcionisanje enzima i metaboličkih procesa.
Natrijum omogućava aktivni transport određenih hranljivih materija, kao što su glukoza i aminokiseline, kroz ćelijske membrane.
Hlorid iz soli je esencijalni sastojak želudačne (hlorovodonične) kiseline, koja je neophodna za varenje hrane i uništavanje patogena u želucu.
Koncentracija natrijuma u krvi utiče na signale koji regulišu osjećaj žeđi, što je mehanizam za održavanje hidratacije organizma.
Veza između kuhinjske soli i raka želuca
Istraživanje pokazuje da osobe koje redovno dodaju višak soli u svoju hranu imaju za 41 odsto veći rizik od razvoja raka želuca.
Na listi najčešćih vrsta raka u svijetu, rak želuca zauzima peto mjesto. Rizik od ove tumorske bolesti raste sa godinama, a najnovije statistike pokazuju zabrinjavajući porast incidencije raka želuca kod odraslih osoba mlađih od 50 godina. Iako se rak želuca češće javlja kod muškaraca, žene, takođe, nisu imune na ovu opasnost.
Faktori rizika za rak želuca uključuju konzumaciju duvana i alkohola, infekciju bakterijom Helikobakter pilori i prekomjernu tjelesnu težinu. Međutim, nedavna istraživanja su dodala još jedan faktor – unos soli.
Veza između soli i raka želuca može se objasniti na par načina.
Prekomjerna količina soli u hrani može da izazove oštećenje sluznice želuca, što može da poveća rizik od razvoja tumora. Visok unos soli, takođe, može dovesti do hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), što, dalje, može da doprinese razvoju raka želuca.
Iako je so važna, treba je konzumirati umjereno. Preporučuje se smanjenje unosa soli u ishrani i korišćenje alternativa, poput začina, biljaka i limuna, kako bi se hrana obogatila ukusom, a rizik od raka želuca smanjio.
Zdrava ishrana, redovna fizička aktivnost i izbjegavanje štetnih navika mogu da doprinesu prevenciji ove ozbiljne bolesti.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) preporučuje ograničenje unosa natrijuma na ne više od 2,300 miligrama dnevno, što je ekvivalent jedne kašičice soli. Ipak, prosječan Amerikanac konzumira oko 3,400 miligrama dnevno, premašujući preporučene vrijednosti.
Ova statistika je alarmantna, s obzirom na to da samo jedna kesica pileće supe može sadržavati gotovo polovinu dnevno preporučene količine soli.
Simptomi raka želuca
Simptomi maligne bolesti želuca često su suptilni i lako se mogu zanemariti. Nadutost, gasovi i nelagodnost u stomaku su česti, a rana dijagnoza je ključna za preživljavanje.
Rano otkriveni rak želuca ima visoku stopu preživljavanja, dok se ta stopa drastično smanjuje ako se bolest proširi.
Istraživači sa Univerziteta u Beču, predvođeni nutricionistkinjom Selmom Kronstajner-Gicevic, željeli su da podignu svijest o ovom problemu.
Njihova opservaciona studija, koja je analizirala podatke iz "Biobank baze" Velike Britanije, pokazala je da čak i nakon eliminisanja drugih faktora rizika, kao što su starost i socioekonomski status, prekomjerni unos soli ostaje značajan faktor koji povećava rizik od malignog oboljenje želuca.
.webp)
Sa oko 26,890 novih slučajeva raka želuca koji se očekuju u Americi u 2024. godini, važnost ove poruke je jasna: prepoznavanje ranih simptoma i smanjenje unosa soli ključni su koraci u prevenciji ove opake bolesti.
Slane grickalice – opasan užitak
Slane grickalice, poput čipsa, flipsa, štapiće, pereca i krekera, postale su nezaobilazan dio ishrane tokom 20. vijeka, naročito s industrijskom revolucijom i razvojem masovne proizvodnje hrane. Prvi industrijski proizvedeni čips nastao je u SAD-u krajem 19. vijeka, ali je njegova popularnost eksplodirala sredinom 20. vijeka, zahvaljujući reklamnim kampanjama i sveprisutnosti u prodavnicama.
Slane grickalice su postale globalni fenomen zahvaljujući modernim tehnologijama i marketingu, ali njihova štetnost po zdravlje nije zanemarljiva. U poslijeratnom periodu, naročito 1950-ih i 1960-ih, masovni mediji su promovisali grickalice kao idealan dodatak porodičnim okupljanjima, filmskim večerima i sportskim događajima.
Razvoj tehnologija pakovanja produžio je rok trajanja ovih proizvoda, što ih je učinilo dostupnim širom svijeta. Danas su slane grickalice simbol brzog, ali nezdravog užitka.
Iako Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da dnevni unos soli ne prelazi 5 grama, što je manje od jedne kašičice, slane grickalice često sadrže visoke koncentracije soli – jedan paketić čipsa može sadržavati čak polovinu preporučene dnevne doze. Ova činjenica podstakla je mnoge zemlje na regulisanje upotrebe soli, kako bi smanjile incidenciju hipertenzije, srčanih bolesti i raka želuca.
Od 2011. godine, Mađarska je uvela tzv. "porez na nezdravu hranu”, koji se primjenjuje na proizvode sa visokim sadržajem soli, šećera i masti. Slane grickalice koje premašuju određeni nivo soli podliježu dodatnim troškovima za potrošače, čime se oni podstiču da biraju zdravije alternative.
Poznat po porezu na šećer, Meksiko je proširio regulative na proizvode sa visokim sadržajem soli, uključujući grickalice. Cilj je bio smanjiti stopu hipertenzije i gojaznosti u zemlji.
Čile je, takođe, uveo stroge regulative koje uključuju oporezivanje proizvoda sa visokim sadržajem soli. Na pakovanjima takvih proizvoda nalaze se i upozorenja kako bi potrošači bili svjesni rizika.
Iako još nije uvela direktan porez na so, vlada Velike Britanije razmatra dodatne mjere kako bi proizvođače podstakla da smanje količinu soli u svojim proizvodima.
(Politika)
