Prema medijskim izvještajima sa početka decembra, misteriozna bolest odnijela je desetine života na jugozapadu Demokratske Republike Kongo u samo dvije sedmice.
Od bolesti, koja najprije pogađa žene i djecu, do sada je preminulo između 67 i 143 osobe.
Bolest se manifestuje simptomima sličnim gripu, uključujući temperaturu, glavobolju, kašalj i anemiju, ali njen tačan uzrok ostaje nepoznat.
Zdravstvene vlasti u DR Kongu hitno istražuju epidemiju. Početni napori usmjereni su na prepoznavanje endemskih bolesti kao što su malarija i denga groznica, iako izazovi s infrastrukturom i resursima ometaju napredak.
Ograničenja testiranja, poteškoće u prikupljanju i transportu uzoraka te ograničene dijagnostičke mogućnosti u lokalnim laboratorijima komplikuju potragu za odgovorima. Ako je riječ o rijetkom (ili novom) patogenu, uzorke će možda trebati poslati u specijalizovane međunarodne laboratorije.
Šira globalna pitanja
“Međutim, međunarodna razmjena takvih bioloških uzoraka vrlo je sporna zbog zabrinutosti da se koristi od toga često ne dijele pravedno među zemljama”, tvrdi profesor javnog zdravstva Еndrju Li sa Univerziteta u Šefildu (Еngleska).
Prema njegovim riječima, teško je odrediti pune razmjere epidemije. Mnogi zaraženi pojedinci ne traže medicinsku pomoć, a s manje od dva doktora na 10.000 ljudi u DR Kongu, mnoga udaljena područja nemaju odgovarajuće zdravstvene usluge. Čak i oni koji se javljaju klinikama možda neće biti dijagnostikovani ili prijavljeni tijelima javnog zdravstva.
Еpidemija naglašava šira pitanja globalnog nadzora bolesti, posebno u regijama s ograničenim resursima. Loša obuka, nedostatak osoblja i fragmentisani sistemi prijavljivanja pogoršavaju kašnjenja u otkrivanju i odgovoru na epidemije.
Opasne zoonoze
Neadekvatna globalna koordinacija dodatno slabi sposobnost da se prijetnje u nastajanju identifikuju na vrijeme kako bi se moglo efikasno djelovati. Klimatske promjene, krčenje šuma, urbanizacija i demografske promjene povećavaju učestalost novih zaraznih bolesti.
Sve to omogućava zoonotske događaje “prelijevanja”, u kojima bolesti prelaze sa životinja na ljude. Bez snažnog nadzora, epidemije poput ove u Kongu mogle bi i dalje zaticati nespremne zdravstvene sisteme.
Napori za jačanje nadzora uključuju inicijativu “7-1-7” Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), koja postavlja ambiciozne ciljeve za otkrivanje epidemija u roku od sedam dana, obavještavanje tijela za javno zdravstvo u roku od jednog dana i pokretanje početnog odgovora u roku od sedam dana. Iako zvuči obećavajuće, stručnjaci upozoravaju da bi taj vremenski okvir i dalje mogao biti nedovoljan u slučajevima brzih izbijanja epidemija.
Još jedna inicijativa SZO, “Integrisani nadzor i odgovor na bolesti (IDSR)”, imala je za cilj poboljšati sposobnosti odgovora afričkih zemalja tokom posljednje dvije decenije. Međutim, finansijska ograničenja, nedostatak radne snage i tehnološka pitanja ograničili su njegov uspjeh.
Globalni napori kao što je “Međunarodna mreža za nadzor patogena i međusektorska saradnja”, koja uključuje zdravlje ljudi, životinja i okoline, nude nadu za bolje otkrivanje i odgovor.
“Ali bez znatnih ulaganja i koordinacije, rizik od propuštanja sljedeće pandemije je veliki”, zaključuje Li i dodaje da trenutna kriza u Kongu naglašava hitnost rješavanja tih nedostataka, kako lokalno tako i globalno. Samo tako možemo spriječiti da slična izbijanja izmaknu kontroli.
