Na zelenim livadama koje bujaju poljskim cvijećem može se naći i biljka kojoj se često ne poklanja previše pažnje, osim ako se slučajno ne opečete na njene žarkozelene listove.

Nepravedno zanemarena kopriva ima tako opsežan popis provjerenog ljekovitog djelovanja na ljudsko zdravlje da se smatra i jednim od najmoćnijih ljekova iz prirode.

Ova je rasprostranjena biljka stari narodni lijek koji pomaže kod infekcije mokraćnog mjehura, kod prevencije bubrežnog kamenca, pročišćava krv, a kako je izuzetno bogata željezom, jača slabokrvne osobe.

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka, te kada bi ljudi shvatili koliko je ljekovita, sadili bi samo koprive.

Zanimljivo je da baš svi dijelovi koprive - stabljika, lišće, korijen i cvijet - imaju ljekovita svojstva.

Švedski naučnik Abe Kuenzle tvrdi da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje da nema žalce jer bi je životinje i insekti odavno pojeli.

Iako se smatra korovom, ova moćna biljka izuzetno je ljekovita za cijeli organizam. Ona liječi alergije, prehladu, giht, reumu, išijas, bolesti jetre, žuči i slezene, lošu probavu, čir na želucu i dvanaestercu, dijabetes, bubrežni kamenac, upalu mokraćnih kanala, anemiju, kožne bolesti, povećanje prostate, zdravlje kose.

Ubrzava metabolizam, jača imunitet, sprečava upale, zaustavlja krvarenje. Podstiče obnovu ćelija pa tako pomaže i kod obnove hrskavičnog tkiva. Na spisku ljekovitog djelovanja koprive su i najteže bolesti, kao što su rak slezene i leukemija.

Stanište i branje
Kopriva se može pronaći na rubovima šuma, zapuštenim mjestima pa čak i dvorištima. Cvjeta od juna do septembra; u proljeće i jesen sakuplja se korijenje, vrhovi mladih grančica s lišćem samo u proljeće, a cijela stabljika s cvjetovima može se brati cijele godine.

Kopriva u svom sastavu sadrži mnoge vitamine i minerale od kojih su neki željezo, kalijum, kalcijum, fosfor, vitamin A i C, a najveću korist od nje dobićete ako je koristite u obliku koncentrovane tečnosti - tinkture.

Vrste koprive: velika, mala, mrtva
Kada se govori o koprivi (latinski naziv je Urtica dioica), najčešće se misli na tzv. veliku koprivu (Urtica major Kanitz). Ali sve to uključuje i jednako rasprostranjenu malu koprivu (Urtica minor Moench, Urtica urens) kao i sve njihove botaničke varijacije opskrbljene žaokama.

Kao prvo, velika kopriva je trajnica, dok je mala kopriva jednogodišnja biljka. Velika može narasti i do 150 cm, a mala do 60 cm. Velika ima guste dlačice i grubo nazupčane listove, a listovi male koprive su elipsasti. Za razliku, mrtva kopriva - bila ona bijela, crvena ili žuta - nema žaoke, ali se takođe bere kao vrijedan lijek i krepka proljećna hrana.

Od prvih civilizacija do današnjih dana
Po svemu, kopriva je nevjerovatna biljka. Prati ljudski rod od prvih civilizacija do današnjih dana. Odvajkada ljude liječi, hrani i oblači. Drevni narodi nisu mogli znati njen hemijski sastav, ali su znali sve njene blagodati. Stari Egipćani koristili su čaj od koprive protiv kostobolje i reume. Pomoću koprive stari su Rimljani osvojili svijet. Legionari bi je nosili sa sobom ili bi je usput brali da bi nakon dugih napornih marševa u njoj namakali noge. Ili bi ih trljali koprivom da pobude cirkulaciju. I kuvali bi je zajedno s mesom kako bi meso bilo mekše.

Starogrčki ljekar Hipokrat već je 400 godina prije Hrista poznavao šezdesetak lijekova od koprive. Njegov isto tako slavni sljedbenik Galen (129 - 200. poslije Hrista) propisuje koprivu kao lijek kod gangrene, krasta i rana u ustima, krvarenja iz nosa, za liječenje astme, upale slezene i plućne maramice te kao sredstvo za podsticanje mokrenja i stolice.

Engleski botaničar i travar Nikolas Kulpeper  (1616  - 1654.) smatrao je koprivu svestranim lijekom. Njen ekstrakt preporučivao je kod kamenaca u mjehuru, za rane i kožne bolesti, kod gihta, išijasa i bolnih zglobova, kao protivotrov kod uboda pčela, osa, stršljena, pauka, škorpija, a pomiješanu s medom kod upale grla i usne šupljine…

Ljudi su vlakna koprive tkali davno prije pamuka. U Danskoj, u megalitnim grobnim kompleksima, pronađena je tkanina od koprive za koju se procjenjuje da je nastala još u bronzanom dobu (2.300 do 1.600 godina prije Hrista).

Istraživači u Institutu za vlakna na Bremenskom univerzitetu vjeruju da će doći do porasta potražnje za prirodnim materijalima, te trenutno istražuju različite vrste kopriva, koje se lako uzgajaju u Evropi i za koju vjeruju da ima sjajnu perspektivu.

"Možete da napraviti pantalone, jakne i majice od koprive. Ako ovakav materijal možete da proizvedete u dovoljnim količinama i po odgovarajućoj cijeni, onda ćete imati dobre šanse na tržištu", kaže Holger Fišer sa Bremenskog univeziteta.

Naučnici nastoje da dobiju vlakna koprive koja su finija i jača. To je spor i detaljan proces, s obzirom na to da se sve više vjeruje kako će sintetika uskoro postati dio prošlosti.

Neće grom u koprive
"Neće grom u koprive", ova izreka se danas često shvata u pogrešnom smislu. U smislu - kopriva je nešto nisko i beznačajno, običan korov, nedostojan nečeg tako veličajnog, moćnog i ubojitog kao što je - grom. Baš naprotiv.

Kopriva je biljka germanskog boga Donera jer žari i pali kao njegova munja, a bog ne udara u svoje. Otud i njemački naziv za koprivu - "donnernessel". Slovenski bog Perun ljudsku je zloću kažnjavao bacajući na zemlju munje i gromove, paleći usput visoka stabla. A kopriva peče poput te vatre, zato je ona saveznica i boga Peruna.

Kopriva je biljka i nordijskog boga Tora. Kao božansku zaštitu od groma odavno je preporučuju i Englezi. I ne samo od groma, već i od po legendama nadnaravnih bića i vještica koje nanose zlo ljudima. Koliko je kopriva kao božanska i ljekovita biljka bila cijenjena u germanskim kulturama, pokazuje i remek-djelo slavnog njemačkog slikara Albrehta Direra (1471 - 1528.) Na toj slici anđeo prinosi koprivu nebeskom prijestolju Svevišnjeg.

Tinktura od koprive

Kopriva se bere sa stablom i korijenom, dobro je operite, a zatim je nožem isijecite na sitne dijelove. Minimalna potrebna količina je oko dvije pune šoljice. Drugi sastojak je litar rakije, po mogućnosti od koma, komovice. Nasjeckane dijelove stavite u teglu s rakijom i dobro zatvorite. Tako zatvorena tegla treba stajati 15 dana. Tokom toga vremena potrebno je nekoliko puta promućkati njen sadržaj.  Nakon dvije sedmice, tinkturu od koprive treba procijediti kroz cjediljku ili gazu. Čuvajte je u staklenoj ili plastičnoj boci tamnije boje, nikako na svijetlom i osunčanom mjestu, na sobnoj temperaturi.

protiv opadanja kose, za jačanje krvi (kod anemije), imuniteta, otpuštanje vode iz organizma (prirodni diuretik), liječenje reumatizma, bolesti probavnih organa, ateroskleroze, migrena, bubrežnih bolesti, urinarnih infekcija i ublažavanje alergijskih reakcija te ekcema na koži.

Kako se koristi?

Oko 10 do 15 kapi tinkture otopi se u vodi i pije triput dnevno, najčešće prije obroka. Ili, u slučaju problema s opadanjem kose, nekoliko puta sedmično nekoliko kapi tinkture umasirati u vlasište te nakon nekoliko minuta isprati.