Švajcarski sir uvijek se opisuje kao sir s rupama. Ima čvrsto tijelo i orašast, ali sladak okus.
Takođe, ima vrlo malo soli u poređenju s drugim sirevima, kaže dr Mark Džonson, istaknuti naučnik u Centru za istraživanje mliječnih proizvoda na Univerziteu "Wisconsin".
Prvi put je napravljen u 14. vijeku u Švajcarskoj, tačnije u Alpama.
"Bio je to tvrdi sir koji je imao dugi rok trajanja i lako se mogao transportirati niz planine gdje se proizvodio. Danas se, međutim, izraz švajcarski sir ne odnosi na to odakle sir dolazi, već na vrstu sira, na to kako se sir proizvodi", pojasnio je.
Proizvođači sira dodaju posebnu bakteriju zvanu Propionibacterium shermanii. Ova bakterija fermentira mliječnu kiselinu i proizvodi ugljen dioksid. Ugljen dioksid se skuplja na određenim mjestima u siru i stvara velike mjehuriće. Nijedan drugi sir ne koristi ovu kulturu, osim švajcarskog i drugih verzija švajcarskog sira, kao što su "baby Swiss", "Maasdam", "Jarlsberg" i "Emmentaler".
Švajcarski sir bez rupa naziva se "slijepi švajcarac", ali to se smatra nedostatkom. Ako vidite sir označen švajcarskim koji nema rupe, to nije pravi švajcarski sir i neće imati okus ili teksturu koju tražite.
