Vaskrs ima svoje praznične maskote. Jednu krasi pufnasti repić i dugačke uši, dok drugu znamo po izleganju iz jaja, koja za Vaskrs i šaramo, a najčešće i po žutom perju.
Šta predstavlja zec, a šta pile ili kokoška u doba Vaskrsa? Kako je katolički, nekada čokoladni zeka prešao i u pravoslavna slavlja, pojašnjava Vesna Marjanović, etnolog.
“Priča ‘Šta je starije: Koka ili jaje?‘se dosta vezuje za simboliku kokoške uoči ovog praznika. Iz jajeta nastaje život, to je evidentno i na tome se i zasniva Vaskrs. To je hrišćanstvo kao takvo prihvatilo još iz prehrišćanskih religija. Čak su i Fničani i mnogi drugi stari narodi vjerovali da je iz jajeta nastao svijet, tako je i u hrišćanstvu prhvaćeno da iz jajeta nastaje život”, navodi sagovornica.
Na samu simboliku zeca se pak nadovezuju druga vjerovanja naroda, takođe povezana usko sa prestavljanjem ovog doba godine i ovog praznika, kao što to čine pile, kokoška ili jaje. Djeca se ovom zecu raduju iz sasvim drugih razloga, prvenstveno zbog umiljatog izgleda, potom i što vjeruju da im on donosi čokoladne slatkiše u duhu Vaskrsa koje vješto sakriva po bašti, kako bi se djeca malo i zabavila i stigla do nagrade.
Odakle dolazi simbol zeca
Vesna Marjanović navodi da je ova životinja, kao obilježje ovog praznika, kao i ono što simbolizuje, preuzeta iz germanske kulture. Zec je, takođe, iz prehrišćanskih vjerovanja. Ova životinja je simbol proljeća, buđenja prirode i uopšte bogatstva i berićeta, baš zato što je životinja koja je sklona čestom razmnožavanju. Hrišćanstvo je to prihvatilo, a postoji ta mitologena da se brzinom, što je odlika zeca, raširila vijest po cijelom svijetu da je Isus Hristos vaskrsao.
“To kod nas prije nije bilo, kao i ta gnijezda u kojima su jaja po travama i dvorištima, ali smo to prhvatili iz srednjoevropske kulture. Većina nas je raslo na tom običaju potrage za jajima, a inače našom kulturom vlada običaj darivanja djece dva puta godišnje, za Božić i Vaskrs. Sa kuluracijom stanovništva, simbolika zeca došla je kod nas”, kaže etnolog.
Svi veliki praznici su komercijalizovani. Ono što je došlo sa narodima koji su živjeli i radili u inostranstvu jeste i ta kultura "kićenja" koju su donijeli, što se odnosi na ukršavanje najprije lustera visećim jajima, zatim i drveća, objasnila je Vesna.
Tako je zeka zaživio i u pravoslavlju.
