Ispada da nas ljubav zapravo pravi pametnijima. Da, dobro ste pročitali, ne samo da ćete zaboraviti da jedete kad se zaljubite, nego ćete i pamtiti kao slon. Poenta je u dopaminu – to je onaj superheroj među hormonima koji vam da nalet sreće kad vam stigne poruka od simpatije.
Taj isti dopamin, zapravo, pomaže mozgu da upamti stvari. I to ne "gdje su mi ključevi", već one prave, emotivne stvari – prvi poljubac, parfem koji je nosio, boju džempera, onu pjesmu koju ste slušali dok ste se vozikali bez cilja.
Zaljubljen mozak = ultra HD memorija
Zamislite, naučnici su doslovno davali starijim ljudima dopamin (ok, kroz lijekove, nismo još na nivou romantičnih droga) i oni su pamtili bolje od TikTok influensera kad neko pomene sponzorisani sadržaj. Sve što se dogodi kad smo zaljubljeni, mozak brižljivo pakuje u foldere sa zvjezdicama.
.webp)
Zato se i dešava da, kad čujete neku pjesmu iz srednje škole, odmah vidite njegov osmijeh, njegov šal, autobus na koji ste zakasnili i osjetite onu čudnu kombinaciju tuge i slatkoće.
Romantični FBI u vašoj glavi
I dok ne možete da zapamtite gdje ste ostavili daljinski, znate tačno koju boju čarapa vaš bivši nosi kad mu je loš dan. Jer, kad se zaljubite, vaš mozak se pretvara u opsesivnog stalkera. I to bez da mu kažete. Naučnici su to i dokazali: ljudi u vezama su bolje pamtili detalje o partneru nego o najboljim prijateljima. Brutalno, ali istinito.
A tek kad ste tinejdžer – e, onda ste u mentalnom Diznilendu. Tada se sve memorije pojačavaju na maksimum: mirišeš nečiji parfem i BAM – kao da ste teleportovani u školsku klupu pored te osobe. Ah, nostalgija, ta vražja vještica.
Ljubav, da – ali bez filtera
I sad, dok svi pokušavaju da prodaju "ljubav" kroz selfije sa zalaskom sunca i prenaglašene storije sa citatima iz Tumblra, možda je vrijeme da se sjetimo da prava ljubav nije u Instagram filterima, nego u neurohemijskim rolerlkosterima.
Zato sljedeći put kad vam srce zaigra – znajte da vam ne lupa samo srce, nego i mozak radi punom parom. Ljubav je u vazduhu? Ne, ljubav je u mozgu.
