Porodični odnosi bi trebalo da budu sigurna baza, prostor podrške, razumijevanja i emocionalne stabilnosti.
Međutim, za mnoge ljude porodica može postati izvor bola, manipulacije i dubokih emocionalnih rana.
Toksični obrasci u porodici često su teško prepoznatljivi jer dolaze iz okruženja koje se prirodno povezuje sa ljubavlju i pripadanjem.
Psihoterapeutkinja Maja Ušioko izdvojila je nekoliko ključnih znakova nezdravih porodičnih odnosa:
Stalna kritika i omalovažavanje
Kada članovi porodice neprestano ponižavaju djecu, umanjuju njihove uspjehe ili ih negativno upoređuju s drugima, to može imati ozbiljne posljedice po njihovo samopouzdanje.
Nepoštovanje granica
Ako se granice koje dijete postavlja neprestano krše, ignorišu ili ismijavaju, to pokazuje nedostatak poštovanja prema njegovim emocijama i potrebama.
Prebacivanje odgovornosti
Odrasli članovi porodice često govore djeci da su "zbog njih" reagovali na određeni način, čime odbijaju da preuzmu odgovornost za sopstvene postupke.
Kažnjavanje ćutanjem
Uskraćivanje komunikacije kao oblik kazne može izazvati emocionalni stres i stvoriti nezdrav odnos u porodici.
Manipulacija stvarnošću
Rečenice poput "To se nikada nije dogodilo" ili "Previše si osjetljiv/a" mogu navesti dijete da sumnja u sopstvenu percepciju i osjećanja.
Izazivanje osjećaja krivice prikrivenom brigom
Fraze poput "Samo želim najbolje za tebe" često se koriste kao alat za emocionalnu ucjenu.
Odbijanje odgovornosti
Ako članovi porodice nikada ne priznaju grešku ili ne pokazuju spremnost da se izvinu, već stalno prebacuju krivicu na dijete, to je jasan znak toksične dinamike.
"Ponekad je najteže priznati da nešto nije u redu. No, osvještavanje ovih obrazaca prvi je korak ka njihovom prekidanju. Važno je zaštititi sopstveno mentalno zdravlje i stvarati zdravije odnose", zaključuje Ušioko.
(b92)
