Danas postoji više od 10.000 vrsta lepidosauria, a veliki dio te brojnosti je rezultat brze evolucije pod povoljnim okolnostima. Ali nije uvijek bilo tako.
Istraživači sa Univerziteta u Bristolu, proučavali su guštere, zmije i još neke njihove rođake i došli do zaključka da je spor i temeljan razvoj efikasniji od brze evolucije.
Tim je proučavao lepidosauria, nadred gmizavaca iz podklase diapsida. Danas postoji više od 10.000 vrsta lepidosauria (pripadaju im i gušteri i zmije), a veliki dio te brojnosti je rezultat brze evolucije pod povoljnim okolnostima. Ali nije uvijek bilo tako.
"Lepidosauria su nastali prije 250 miliona godina u ranoj mezozojskoj eri i bili su podijeljeni u dvije glavne grupe: ljuskaši, od kojih su nastali savremeni gušteri i zmije, i kljunaši (danas ih predstavlja samo jedna vrsta - novozelandska tuatara). Očekivali smo da ćemo otkriti sporu evoluciju kod kljunaša, a brzu evoluciju kod ljuskaša, ali smo vidjeli upravo suprotno", kaže Horhe Herera-Flores.
"Proučavali smo stopu promjene veličine tijela ovih ranih gmizavaca i otkrili da su neke grupe ljuskara brzo evoluirale u mezozoiku, posebno one sa specifičnim načinom života kao što su morski mosasaursi. Ali kljunaši su evoluirali mnogo brže.
Njihova prosječna evoluciona stopa bila je znatno viša od one kod ljuskara. U kasnijem dijelu mezozoika nastale su sve moderne grupe guštera i zmija, koje su počele da se diverzifikuju, živjeći rame uz rame sa dinosaurusima, ali vjerovatno ne dolazeći u kontakt sa njima. Ovi rani gušteri jeli su bube, crve i biljke i uglavnom su bili prilično mali", pišu istraživači.
Nakon izumiranja dinosaurusa prije 66 miliona godina, obje grane lepidosauria su bile teško pogođene, ali su se ljuskaši vratili u normalu, ali kljunaši nisu uspjeli da se oporave.
Ovaj rad potvrđuje hipotezu koju je iznio poznati paleontolog Džordž Gejlor Simpson u svojoj knjizi o evoluciji iz 1944. godine. Proučavao je fundamentalne obrasce evolucije u okviru darvinističke evolucije i primijetio da mnoge vrste koje se brzo razvijaju pripadaju nestabilnim grupama koje su potencijalno manje prilagodljive okruženju koje se brzo mijenja.
"Sporo i temeljno pobjeđuje u trci. U Ezopovoj klasičnoj basni, brzi zec gubi trku dok spora kornjača prva prelazi liniju cilja. Još od Darvinovog vremena, biolozi su raspravljali o tome da li je evolucija više od debate o zečevima i kornjačama. Da li je tačno da su velike grupe mnogih vrsta rezultat brze evolucije tokom kratkog vremena, ili spore evolucije tokom dužeg vremena?
U nekim slučajevima se mogu stabilizovati i uspješno preživjeti, ali u mnogim slučajevima vrste izumiru čim se pojave nove. Simpson je tada napisao vrste koje polako evoluiraju polako i izumiru, tako da su dugoročno uspješne", zaključuje koautor studije Majk Benton.
