Na glamuroznu proslavu su pozvali čitav grad, a mladina vjenčanica je bila ukrašena sa nevjerovatnih 20 hiljada kristala i djelo je omiljene dizajnerke među Romima Telma Madin.

Ovo vjenčanje je bilo i posebno po tome što je u Ujedinjenom kraljevstvu i Irskoj zabranje brak među rođacima, a uprkos svim ograničenjima - brat i sestra su izgovorili sudbonosno "da".

Šantel je imala "najmanje sedam djeveruša", dok je mladoženja na događaj došao sa čak 73 kuma, a čitava proslava obilježena je i velikom Barbi tortom.

- Djevojke su ovdje u Ratkilu veoma ugledne. Mi volimo da kažemo da se irski ’putnici’ vraćaju 50 godina unazad, ali djevojke iz ovog mjesta idu 100 godina unazad. Oni su svi jedna porodica i mislim da je to razlog zašto je ovo mjesto toliko bogato - poručila je dizajnerka Telma Madin.

Kako izgledaju romske svadbe

Romski brak se uglavnom sklapa na tri načina: otmicom (silom ili pristankom), kupovinom i uzajamnim pristankom. Kada pripadnik nekog romskog plemena sklopi brak sa nekim ko ne potiče iz romske sredine, to automatski povlači isključenje iz plemena. Dva drevna načina za slapanje braka – otmica i kupovina -zadržala su se do današnjeg dana. Brak sklopljen otmicom, uz djevojčin pristanak prilično je redak, čak i u onim plemenima u kojima su se najviše sačuvale tradicije.

Brak sklopljen otmicom, uz devojčin pristanak prilično je redak, čak i u onim plemenima u kojima su se najviše sačuvale tradicije. Mladić dolazi jedne večeri sam, ili u društvu nekolicine svojih drugova da otme djevojku koju voli.

On odlazi sa svojom izabranicom i gubi im se svaki trag za izvjesno vrijeme, ponekad i za nekoliko nedjelja. Potom je dovodi natrag u logor njenih roditelja. Tek poslije tobože žestoke svađe praćene psovkama i svakojakim uvredama, i poslije ritualnih batina koje „pobjegulja“ dobije, odobrava se važnost ovakve veze. Ali, dok god se ne obavi vjenčana ceremonija, oni se moraju ponašati kao da su vjerenici, odnosno moraju strogo poštovati tradiciju.

Pod običnim venčanjem koje se danas najčešće sreće među Romima, podrazumijeva se ono kojem su prethodili dugi pregovori i pogađanja roditelja. Iznoseći osobine svog poroda i hvaleći njihova kvalitete, roditelji nastoje da iz ovih razgovora izvuku što veće zadovoljstvo i žele da oni što duže traju. Po pravilu, mladićev otac treba da ne zna o čemu je riječ, a kada dozna, kategorički izjavljuje da ni za šta na svijetu ne želi da se odvoji od svog djeteta. Kada na kraju dođe do sporazuma, odluka se objavljuje čitavom plemenu, a u nekim slučajevima i susjednim plemenima, navodi radiomedveđa.com.

Mladiću se tada dozvoljava da „prvi put“ vidi svoju vjerenicu. A djevojka se mora ponašati kao da je duboko potištena što će morati da napusti svoje roditelje. Svetkovina u vezi s vjenčanjem traje katkad i po nekoliko dana, što zavisi od bogatstva plemena iz kojih potiču mladenci. U svakom slučaju, vjenčana svečanost je jedan od najvažnijih događaja u svakodnevnom životu i Romi su kadri da na nju potroše čitavo bogatstvo.

Na ovo slavlje pozivaju se svi iz okoline. Dok god traje svetkovina, zaboravljaju se sve prethodne svađe i neprijateljstva. To je neka vrsta svetog primirja, koje niko ne želi da prekrši. Mada je među Romima brak svetinja koju je opasno prekršiti, razvodi ipak postoje. Negdje se mlada može vratiti svojoj porodicii tvrditi da je u braku rđavo postupano s njom.

Ona tada izlazi pred plemenski savjet. Ako se ustanovi da nije u pravu, njen otac mora da nadoknadi novac ugovoren prilikom vjenčanja. Ipak, on zadržava jedan dio kao naknadu za gubitak kćerkine nevinosti, što je znatno umanjilo njenu buduću vrijednost, ali, kao se ustanovi da su djevojčina tvrđenja tačna, onda otac zadržava i kćer i novac.