Zamislite noćno nebo bez lopte vodilje koju nazivamo Mjesecom. Sada zamislite takvu situaciju da traje mjesecima, pa možda i godinama. To se i desilo prije malo više od 900 godina, a naučnici sada znaju i tačnog krivca.
Čudni prirodni fenomen desio se 1110. godine, a nova studija stručnjaka sa Univerziteta u Ženevi zaključila je da je kombinacija vulkanskog pepela, sumpora i hladnog vremena dovela do nestanka Mjeseca sa neba.
Zemljina atmosfera pretrpjela je tada veliku promjenu – zvijezde i nebo zaklonio je veliki oblak sumporom bogatih čestica u stratosferi, koje su se vremenom spustile na tlo.
Ledene površine širom svijeta čuvaju ove dokaze tokom izuzetno velikih vremenskih perioda, što može da pomogne naučnicima da pronađu približno tačne datume zavisno od sloja u leda u kojem su pronađene čestice.
Iako je već potvrđeno da se Mjesečev nestanak zaista desio, različite teorije su predlagane.
Jedna naučna studija zaključila je da je erupcija islandskog vulkana Hekla 1104. godine dovela do višemjesečnog zaklanjanja Zemljinog satelita.
Međutim, novije istraživanje utvrdilo je da prethodno proučavanje grenlandskog leda "Greenland Ice Core Chronology 2005" pokazuje pogrešne datume nekih događaja.
„Spektakularni atmosferski optički fenomeni povezani sa vulkanskim aerosolima na velikim visinama su takođe privukli pažnju hroničara iz tih vremena“, navodi se u novoj studiji.
Otkrili su da se još jedna vulkanska erupcija desila i to 1108. godine kada je japanski vulkan Asama proradio i mjesecima izbacivao veliku količinu materijala u atmosferu. Erupcija Asame iz 1108. bila je mnogo veća od one iz 1783. godine koja je usmrtila više od 1.400 ljudi.
U jednom dnevniku iz tog perioda se navodi: „Vatra se javila na vrhu vulkana, a debeo sloj pepela prekrio je vrtove i polja, toliko da pirinač nije mogao da raste. Nikada do sada ništa slično nismo vidjeli.“
