Prelijepi "plavi zmajevi" preplavili su plaže u Teksasu i iako izgledaju magično, stručnjaci upozoravaju građane da se drže podalje.
Okean je pun raznih misterioznih stvorenja, od kojih mnoga ljudi samo rijetko vide. Jedna od njih su i "plavi zmajevi“, ili plavi morski puževi, vrsta su čije je pravo ime "glaukus atlantikus“. Radi se o zadivljujućoj, ali poprilično bockavoj vrsti koja je nedavno okupirala teksaške plaže, osujećujući planove mnogih izletnika.
Ali "plavi zmajevi“ nisu tu došli sasvim slučajno, već zato što ova vrsta morskih puževa ima tendenciju da pluta uzvodno.
Dejvid Kembel, morski biolog iz Teksasa i osnivač društva MarineBio Konzervašn kaže da se to dešava jer "plavi zmajevi“ jednostavno nisu baš dobri plivači.
"Oni su veoma slabi plivači i idu tamo gdje ih vjetar i struje odnesu“, objašnjava on.
Ovi morski puževi su pelagični, žive u zoni okeanskih ili jezerskih voda, a plutaju naopačke koristeći površinski napon vode da ostanu gore, gdje ih nose vjetrovi i okeanske struje.
Ali ove lutalice nisu baš dobrodošle, a neke teksaške organizacije, kao što je Institut hart riserč, posvećen očuvanju Meksičkog zaliva, izdale su čak i upozorenje:
"Upozorenje: ne dirajte plavog zmaja!“, napisao je morski biolog iz Teksasa Džejs Tanel u objavi na Fejsbuku.
On je napomenuo da su proljećni vjetrovi zaslužni za pojavu određenih vrsta, kao što su plava dugmad (stvorenja nalik meduzama) i ovi "rijetko viđeni“ plavi zmajevi koji sada stižu na obalu.
Morski biolozi slažu se, međutim, da ova stvorenja – plava, predivna i nalik pticama – liče na lik Pokemona, ali nisu ni malo bezazlena. Plava strana njihovih tijela okrenuta je nagore, stapajući se sa plavetnilom vode. Srebrno/siva strana morskih puževa okrenuta je nadole, stapajući se sa sunčevom svjetlošću koja se reflektuje na površini okeana kada se gleda pod vodom odozdo prema gore.
Plavi zmaj se hrani drugim pelagičnim stvorenjima, uključujući i meduze.
Ovaj morski puž skladišti nematociste (žarne ćelije) iz sifonofora (stvorenja slična meduzama) u sopstvenom tkivu kao odbranu od predatora. Ljudi koji uzmu ovog puža u ruku mogu da "zarade“ veoma bolan i potencijalno opasan ubod.
To je bol koju je biolog Kembel lično osjetio.
"Nagazio sam na jednog na plaži u Australiji kao dijete, a moj otac još uvijek ima ožiljke na rukama od pokušaja da mi pomogne“, rekao je on.
Trenutno se ova vrsta pojavljuje na teksaškim plažama u velikom broju, rekao je Tanel i dodao da je ove nedjelje primio poruku od žene sa ostrva Sauth Padre koja je vidjela najmanje 60 jedinki na obali.
