U Srbiji najčešće možete da upoznate nekoga ko se preziva Jovanović, Stojanović, Petrović. Međutim, ima i onih koji nose malo manje uobičajena prezimena, kao što su Nedoklan, Smrzlić, Studen i Krešoje.
Prezimena u našim krajevima se tek od 1842. godine, naredbom kneza Aleksandra Karađorđevića, uvode kao obavezan vid identifikacije. Ranije prezimena nije ni bilo, već su umjesto njega Srbi i narodi sa Balkana dodavali naziv plemena iz kojeg potiču.
Prezimena su najčešće nastala po imenu oca, ali i po zanimanju roditelja, mjesta u kome je porodica živjela, kao i po očevom nadimku.
Tako su Srbi u Budimu nosili prezimena poput Gužva, Debeljković, Еrceglija, Živin, Kljakavi, Kobila, Tot, ali i Majstor, Mali, Šteta, Čupavi i Čarapa.
Neobična su i prezimena porijeklom iz Hercegovine, a koja se mogu čuti i u Srbiji. Takva su na primjer: Agbaba, Guzina i Guzičić, Istinić, Prdić, ali i Zaklan i Prdavica.
Tu je i prezime Habenšus, Avram, Tupeša, ali i Jakuš, Šipka, Kartal, Bencuz i Drakul. Može zvučati smiješno i kada se nekome predstavite, pa uz svoje ime glasno izgovorite prezime Zvijer, Osoba, Četnik, Kuga, Dronjak ili pak Bu.
Danas vulgarno zvuče, a nekada nisu imala takvo značenje
Ima i onih koja danas zvuče vulgarno kao što su Špička, Kenjalo, Kurić i Karagaća. Međutim, ona su ranije imala drugačije značenje.
Gaće su ranije bile naziv za pantalone, a ne za donji veš, pa je prezime Karagaća značilo da je u pitanju neko ko nosi crne pantalone. Takođe, Kur je praslovenska riječ za pijetla, pa odatle potiče i to prezime.
