Prema najnovijim saznanjima, čini se da hromozom Y nestaje a prema riječima naučnika, izumiranje Y hromozoma može da dovede do novih vrsta ljudi.
Ne postoji osoba koja ne zna da su svi embrioni tehnički ženski do oko 12 nedjelje, kada se aktivira gen na Y hromozomu i kada počinje razvoj muškaraca.
Međutim, čini se da Y hromozom nije uvijek bio tako mali, i da zapravo tu leži problem. On se smanjuje i naučnici brinu da bi mogao potpuno da nestane.
Profesorka Dženi Grejvs je jedna od tih naučnika i upravo je ona objasnila sve u članku za “Konverzejšn”, na primjeru kljunara ili platipusa.
"Kod platipusa, XY par je samo običan hromozom, sa dva jednaka člana. Ovo sugeriše da su kod sisara X i Y bili običan par hromozoma ne tako davno. Zauzvrat, to mora da znači da je Y hromozom spao sa oko 900 do 55 aktivnih gena tokom 166 miliona godina koliko su ljudi i platipusi evoluirali odvojeno. To je gubitak od oko pet gena na milion godina. Ovom brzinom, poslednjih 55 gena će nestati za 11 miliona godina."
Iako ovo ne zvuči zabrinjavajuće, pojedini naučnici tvrde da bi životni vijek Y hromozoma mogao da potraje i samo nekoliko hiljada godina.
Pored toga, ljudi nisu jedina vrsta koja se suočava sa krizom Y hromozoma. Ne jedna, već dvije grane porodice glodara su izgubile svoje Y hromozome, ali te porodice i dalje postoje i imaju i mužjake i ženke.
Naučnici su imali više sreće sa tri vrste bodljikavih pacova pronađenih na nekoliko japanskih ostrva.
Dok je većina gena sa Y hromozoma pacova premještena negdje drugde, bilo je potrebno neko vrijeme da se pronađe šta je postalo zamjena za gene koji određuju pol.
Nakon sekvenciranja genoma pacova, otkrili su malu razliku na hromozomu 3 (većina dobija slova, a ne brojeve) koja je bila prisutna kod svih mužjaka, a nijedne kod ženki. Misterija je riješena.
Šta to znači za ljude?
Naučnici kažu da se partenogeneza nikada neće dogoditi kod ljudi. Ljudima su za reprodukciju potrebne i žensko jaje i muška sperma, jedno bez drugog jednostavno ne funkcioniše.
To znači da je pronalaženje vrsta koje su evoluirale da funkcionišu bez Y hromozoma odlična vijest.
"Nalaz podržava alternativnu mogućnost a to je da ljudi mogu razviti novi gen koji određuje pol", rekla je profesorka Grejvs.
Ali to možda i dalje nije tako jednostavno.
"Еvolucija novog gena koji određuje pol dolazi sa rizicima. Šta ako se više od jednog novog sistema razvije u različitim dijelovima svijeta? Rat polnih gena bi mogao da dovede do odvajanja novih vrsta, što je upravo ono što se desilo voluharicama i bodljikavim pacovima. Dakle, ako bi neko posjetio Zemlju za 11 miliona godina, mogao bi da ne zatekne nijednog čovjeka – ili nekoliko različitih ljudskih vrsta koje su razdvojene njihovim različitim sistemima određivanja pola", navela je profesorka Grejvs.
