Obojica su široko obrazovani profesionalci, a javnosti su se u relativno kratkom periodu nametnuli nesvakidašnjim šarmom originalnog uz specifičan, britki stil. Narvno, obojica su vrsni poznavaoci filmografije i prilično su različiti kao tipovi filmofila.

A, na vama je izazov da prepoznate sebe u jednom od punuđenih tipova i da glasate u anketi. Pripadate li možda tipu “Katić” ili ste pak pomalo razigrani “Svitlica” tip. Anketa je aktuelna sedam dana od objave, a nakon toga biće objavljeni rezultatisa konačnim omjerom Katić vs. Svitlica. Obavezno glasajte!!
 
Goran Katić „Našao sam se u čudu – kako samo tri najbolja filma da izdvojim. Ok, uspio sam: sva tri su američka, što se i meni se to ne dopada. Ali, budimo iskreni - znamo odakle stižu najbolji filmovi“.

Sunset Blvd. - Da sam morao birati samo jedan film, to bi bio ovaj. Jedan od najboljih noar filmova, jedan od najboljih filmova o filmu, jedan od najcjenjenijih filmova uopšte, i moj omiljeni film 5 od 7 dana u sedmici. Bili Vajlder je istovremeno dosegao vrhunac "starog" Holivuda, i pljunuo na njega. A i pokazao da je veći problem autocenzura od same cenzure (vremena famoznog Hejsovog kodeksa). Priča o Džou Gilisu, propalom scenaristi u Holivudu koji bježi od utjerivača dugova da bi završio u sponzorskoj šemi sa Normom Dezmond, bivšom zvijezdom nijemih filmova... Film star 68 godina koji se danas vrhunski drži, jer je a) dovoljno ciničan i za XXI vijek, i b) jer su priče o bogatim i (slavnim) koji su propali i zaboravljeni, raji vazda bile zabavne.

The Godfather, Part II - Realno, kakva je to top lista, pa makar bila samo Top 3, da nema jedne priče o mafiji? Kum, Dobri momci, Bilo jednom u Americi... između svih vrhunskih ostvarenja, biram Kum 2. Gigantska Kopolina ambicija, 200 minuta trajanja, dvije vremenski razdvojene priče, uloga života jednog Al Paćina. Prvi dio je možda elegantniji, da ne spominjem da u njemu glumi izvjesni Marlon Brando, ali drugi dio daje kompletnu sliku kapitalizma i američkog sna u XX vijeku - od imigracije, preko makijavelističkog uspona, do apsolutnog materijalnog uspjeha i totalnog moralnog kolapsa. Nisam u životu gledao film sa moćnijom i ambicioznijom porukom.

Mulholland Drive - Mnogo sam se premišljao oko toga koji film da stavim kao treći... Kineska četvrt? Petparačke priče? Dežurni krivci? Stalker? Ed Wood? Prozor u dvorište? Magnolija? Shawshank, koji sam vjerovatno milion puta gledao? Neki Vudi Alen? Felini možda? Na kraju sam se odlučio za Mulholland Dr. Na stranu sve moguće interpretacije filma, kao dvije grubo vezane polovine, nabacani komadi nesuđene serije, prvi dio kao san Naomi Vats, ili samo Linčovo samodopadno glupiranje - film koji dokazuje, da kao i kod svakog vrhunskog dramskog djela, nije bitan cilj, nego put do njega. Film koji se može vječno gledati.

Željko Svitlica „Pošto sam neki kriterijum prilikom izbora moja Top 3 filma morao imati, izabrao sam: koji je to film koji pogledaš do kraja svaki put kada "naletiš" na njega. Plus jedno osvježenje.

Osim "Kuma", "Palp fikšna", Almodovara i Sorentina, to je i...

"Oči širom zatvorene" (Eyes Wide Shut) Zato što sam gledao nedavno. Film nema snagu sage ili epa, kakvu treba da ima jedan moćan, pravi film, ali...Sugestivno se izražava i nagađa prirodu muško-ženskih odnosa u modernom vremenu.  Hororični prikaz zabave pune seksa, prepun simbola, sa nevjerovatno dobrom zvučnom pratnjom, u kojoj je ipak sam sve samo (nagađam) sporedni začin za sliku primitivizma i pada, ukrašen demonskim (renesansnim) maskama, je jedna od najupečatljivijih slika američkog filma. Na početku sam mislio da filmu fali ljubavi i nade i nečeg malo slovenskog-ruskog, ali glavni lik je slika lutanja pojedinca koji se ipak ne miri sa stanjem i tumara, tražeći se. Zanimljivo je kako su djeca u filmu skrajnuta, kao da su samo kulisa u pozorištu, a ne ličnosti. Dakle, sebičnost i napeti lični odnosi, ispunjenje strasti, to je ono što je ostalo čovjeku. Kjubrik osjeća sve nervoze civilizacije u kojoj je živio.

"Tri karte za Holivud" Mala čaršija preko koje se lome koplja velikih, a čak i ako se ne lome stvarno, mi učestvujemo kao da se lome. Politika dijeli i rastura porodicu i unosi nepovjerenje. Oko krize negdje u svijetu (Kuba 1962.) i mi se dijelimo na dva tabora, kao u Ukrajini, Palestini, Kataloniji ili bilo gdje.

"Upravo smo započeli treći svjetski rat" - i onda se izljube.

Film je možda i previše slikovit, ali veoma prepoznatljiv i u sadašnjem trenutku. Narod iščekuje posjetu vođe koji nije došao i sjedi i uživa negdje daleko, a ljudi ostaju prepušteni činovničkom, poslušnom aparatu, koji naređenja dobija iz slušalice i sam debelo vjeruje u ono što radi. Na štetu sopstvene porodice, opet. Dominira političko-satirično nauštrb umjetničkog. "Tri karte za Holivud" (uloge dječaka u filmu) su metafora neprestane težnje da se ode sa jednog ovakvog prostora koji gori pod suncem političkog rata, tinjajućeg i otvorenog, koji uništava, sputava, satire i sprečava razvoj i rast normalnom društva i svakog čovjeka. U filmu ima dosta sunca i da bi bio umjetničkiji fali mu bolja muzika.

"Šta radimo skriveni" (What we do in shadows) Za zabavno filmsko veče uz alkohol i priključenija. Gledajte ovaj film i pomislite kako je patetična ozbiljnost Toma Kruza i Breda Pita u "Vampirskim pričama". Poteškoće i komedija svakodnevnog vampirskog života na Novom Zelandu. Vampiri noću prave krvave žurke, privodeći djevice na sisanje krvi, a ujutru se svađaju ko će prati suđe. Protagoniste prati kamera kao u rijaliti emisiji. Slučajno im se dogodi "novi član" koji ne može izdržati a da se po kafanama ne pohvali da je besmrtan i da može da leti. Naš gledalac osjetiće bliskost, zbog komično pristupa temama smrti i demona. Jer svaka prevelika ozbiljnost je neozbiljna. Film je dobar i jer postavlja opravdano pitanje: šta ako ste besmrtni i neprestano živite nove živote, ali niste fensi i niste u Njujorku, Londonu, na aristokratskom dvoru, već u Zalužanima, Novoj Topoli, Sokocu, ili velingtonskom predgrađu na Novom Zelandu. Život vampira, kao i svakod od nas običnih ljudi, a tako i neprestani život na ovom svijetu može biti dosadan i jednoličan bez obzira da li pijete krv ili pivo.

A, sad anketa - Koji ste tip filmofila – Katić ili Svitlica? Jednostavno je. Glasajte!
 *(glasanje je na ovom linku)