Riba, poznata kao Minjinia turgenensis, imala je kostur napravljen od kostiju, za razliku od hrskavice od koje su ajkule danas uglavnom sastavljene, ako ne računamo zube.

Stručnjaci su otkrili fosilizovanu lobanju u mongolskim planinama.

"Bilo je to vrlo neočekivano otkriće. Današnja nauka kaže da je koštani unutrašnji kostur jedinstvena inovacija loze koja se od predaka ajkula odvojila prije više od 400 miliona godina ali ovdje su jasni dokazi o koštanom unutrašnjem skeletu kod rođaka ajkule, koji je ujedno i naš rođak", rekao je vodeći autor studije Martin Brazeu.

Moguće je da je M. turgenensis mogao biti veći od velike bijele ajkule, s tim što su neki pripadnici vrsta dostizali 9 metara i više u dužinu. Brazeu je takođe primijetio da se najvjerovatnije radilo o tadađnjem predatoru, piše Fox News.

Iako se vjeruje da je M. turgenensis bila znatno manja od današnjih kit-ajkula ona je izvršila ogroman uticaj, što sugeriše da su ajkule nekada imale kosti, a zatim su je izgubile, rekli su istraživači.

Pored toga što je imao kostur sastavljen od kostiju, imao je koštane ploče preko glave i ramena koje su djelovale kao štitovi, Brazeu ga je opisao kao "opsežni oklop".

Ovo otkriće dodaje dodatnu vjerodostojnost teoriji da je endohondralna kost - koja čini ljudske kosture nakon rođenja - možda igrala veliku ulogu u evoluciji ajkula i pomogla im da postoje i da se adaptiraju više od 400 miliona godina.

"Ako su ajkule imale koštane kosture koje su vremenom izgubile, to bi mogla biti evolutivna adaptacija", dodao je Brazeu.

"Ajkule nemaju plivačke mjehure, koji su kasnije evoluirali u koštanim ribama, ali lakši kostur pomogao bi im da budu pokretnije i da plivaju na različitim dubinama. To je možda ono što je pomoglo ajkulama da budu jedna od prvih globalnih vrsta riba, koje su se proširile okeanima širom svijeta prije 400 miliona godina", objasnio je Brazeu.

(b92)