Ovaj proces predstavlja pomalo radikalnu alternativu kremaciji, ali i sahranjivanju, naročito u gradovima koji oskudjevaju u površinama predviđenim za grobna mjesta, tako da se smatra i praktičnim rješenjem. Na kraju procesa razgradnje, voljeni preminule osobe dobijaju zemlju koju mogu iskoristiti da zasade cvijeće, drveće, povrće... Novi zakon je potpisan prošlog utorka od strane guvernera Džeja Inslija. 

Katrina Spejd, koja je lobirala da ovaj zakon bude uveden, osnovala je kompaniju koja bi mogla biti prva koja će pružati ovu vrstu usluga.

"Razgradnja nudi alternativu balsamovanju, kremaciji i sahranjivanju tijela. Alternativa koja je prirodna, sigurna, održiva i koja će uticati na značajno smanjenje emitovanja ugljenika kao i na uštedu korišćenja zemlje," izjavila je.

Kako funcioniše biorazgradnja ljudskog tijela?

Ona je objasnila i kako se to u njenoj kompaniji tačno izvodi. Naime, tijelo se smešta u šestougaoni čelični kontejner napunjen biljkom lucerkom, komadićima drveta i slamom. Kontejner se zatim zatvara i ijtelo se prirodno razgrađuje tokom perioda od 30 dana, stvarajući pri tome količinu zemlje koja može napuniti dvoja kolica.

Ovakav vid sahranjivanja postaje jako popularan.

Nedavno je otkriveno da je glumac Luk Peri na ovaj način sahranjen i to u "odjelu" od pečuraka. Džej Rim Li, kreator ovog odjela koje se može kupiti po cijeni od 1.500 dolara, tvrdi da ovo odjelo smanjuje količinu zagađenja koje se oslobađa tokom kremacije tijela. Odelo je sačinjeno od potpuno razgradivog materijala koji pomaže i samu razgradnju tijela, a koji takođe prenosi hranljive materije u biljni svijet.