Еksperiment poznat i kao "Mišja utopija" stvorila je idealne uslove za miševe u kojima je njihov broj mogao da raste koliko god je to bilo moguće. Međutim, prekomjerno naseljavanje je neizbježno dovelo do ekstremnih nivoa fizičke i socijalne disfunkcionalnosti, što je na kraju rezultiralo kolapsom populacije i čak njenim izumiranjem, prenosi Blic.

Ovaj kontroverzni eksperiment, započet 1968. godine, postavio je temelje za istraživanje društvenog ponašanja u pretrpanim uslovima, koji su se kasnije tumačili kao upozorenje za čovječanstvo.

Raj postao pakao

Kalhoun je stvorio idealne uslove za miševe – ograničen prostor, tj. kaveznu kocku sa svim onim što bi miš mogao ikada poželjeti: obiljem hrane, vode, savršenom klimom i papirićem za izradu udobnih gnijezda. Takođe u "Univerzum 25" je bilo 256 zasebnih "stanova", do kojih su se dolazilo putem mrežastih cijevi pričvršćenih za zidove.

Osam albino miševa bili su prvi stanovnici ovog savršenog staništa, a nakon perioda prilagođavanja, populacija se udvostručavala svakih 55 dana. Tokom 19 mjeseci, broj miševa dostigao je vrhunac od čak 2.200 jedinki.

Bez predatora i drugih briga, miš je teoretski mogao da živi izuzetno dug život tamo, bez ikakvih problema. Međutim, ubrzo su se pojavile prve anomalije.

U početku su miševi živjeli u harmoniji, ali kako je broj populacije rastao, tako su se i problemi povećavali. Mužjaci koji nisu uspjeli da se uklope u grupu povukli su se, postali pasivni i fizički neaktivni. Grupi su se pridružili i neki mužjaci koji su postali agresivni, napadali su jedni druge, ali nisu uzvraćali udarce. Zajednica tih "autsajdera" ubrzo je postala haotična i disfunkcionalna. Takođe, među ženama se pojavila agresivnost, što je dovelo do potpunog sloma društvene strukture.

Krah idealnog svijeta

S vremenom, alfa mužjaci, koji su na početku bili dominanti, postali su nasilni i počeli da napadaju i mužjake i ženke, što je povremeno završavalo kanibalizmom. Smrtnost među mladuncima je naglo porasla, jer su ih majke često napuštale ili ih potpuno zaboravljale. U nekim d‌jelovima “Univerzum 25”, smrtnost odojčadi dostigla je čak 90%. Tek mali broj mladih miševa, onih koji su preživjeli sve napade, odrastao je u izuzetno pasivne jedinke, koje su odbijale da se pare, izbjegavale društvo i često su se povukle iz zajednice.

Ovaj haotični, nasilni, i depresivni društveni pad miševa pokazao je ozbiljan problem – iako su im bili obezbijeđeni svi uslovi za život u raju, sama pretrpanost dovela je do opšteg sloma. Miševi su postali toliko pasivni da su počeli da liče na zombije, a nasilje i kanibalizam su postali sve prisutniji.

Kada su se svi faktori spojili – nasilje, smanjenje nataliteta, visoka smrtnost odojčadi – “mišji raj” je postao pakao. Nakon četiri godine i 1.588 dana kolonija je izumrla.

Kroz eksperiment do upozorenja za ljude

Iako su Kalhounovi eksperimenti započeli sa idejom da istraže uticaj pretrpanosti na društveno ponašanje, kasnije su tumačeni kao upozorenje za ljudsku budućnost. A sam Kalhoun je u svojim istraživanjima pokušao da prikupi podatke o tome kako bi pretrpanost mogla da utiče na ljudsku evoluciju.

Еksperiment je dobio široku medijsku pažnju i postao simbol straha od prenatrpanosti, nasilja i opadanja moralnih vrijednosti. Kako je napisao Kalhoun, "ovo je bila idealna reprodukcija uslova u kojima bi ljudska vrsta mogla da se nađe ukoliko bi došlo do prekomjernog rasta populacije".

Društveni pad miševa, sa svim njegovim tragičnim posledicama, d‌jelovao je kao predznak za buduće distopijske scenarije, slične onima koje je predviđao entomolog Pol Еrlih u svojoj knjizi "Bomba populacije", koja je 1968. godine upozoravala na opasnosti prenatrpanosti i izumiranja.

Еksperiment “Univerzum 25” ukazivao je na mogućnost da bi prekomjerno brzo širenje ljudske populacije moglo imati slične posljedice: nasilje, smanjenje moralnih vrijednosti, i na kraju, raspad društvenih struktura.

Ljudi ipak ne moraju da brinu?

Iako su Kalhounovi eksperimenti bili zasnovani na miševima, postavlja se pitanje – da li su i ljudi podložni sličnim problemima? Da li bi se, u svijetu pretrpanosti i prekomjernog broja ljudi, društvo suočilo sa sličnim padom moralnih vrijednosti i opadanja? Kalhoun je tvrdio da bi ljudska vrsta mogla biti izložena sličnim izazovima, ali se takođe pokazalo da ljudi, za razliku od miševa, mogu da se snađu i u pretrpanim uslovima.

Ipak, bez obzira na to kako tumačili Kalhounove eksperimente, možemo se utješiti činjenicom da ljudi nisu glodari. Naknadni eksperimenti drugih istraživača, koji su proučavali ljudske subjekte, pokazali su da prenatrpanost ne dovodi nužno do negativnih posljedica poput stresa, agresije ili nelagodnosti.

"Pacovi mogu da pate od prenatrpanosti, ali ljudi mogu da se nose s tim", rekao je medicinski istoričar Еdmund Ramsden 2008. godine, prenosi CdM.

Pratite nas i putem Vibera