"Ne smijem da vam dam nikakve komentare. Mogu da vam kažem da ne postoji nikakav srpski pasoš i to je čista medijska provokacija kojom se insinuira da dijete odvodim u Srbiju, a ja vam sada izjavljujem da dijete ostaje u Zagrebu i nastavlja da pohađa školu u Zagrebu. Nisam izvadio nikakav novi srpski pasoš", kaže Milan Popović za hrvatske medije.

Popović inače važi za čovjeka koji rijetko daje intervjue, posebno one u kojima priča o stvarima iz privatnog života.

O SINOVIMA I SEVERINI

Želim još djece jer sam shvatio da su djeca i provođenje i učestvovanje u njihovom odrastanju najveće bogatstvo. Imati taj luksuz da u bilo kom trenutku kada je to potrebno provodim vrijeme sa svojom djecom je za mene najveći uspjeh.

Nama muškarcima treba malo više vremena da se prepoznamo u ulozi oca. Kada sam uspavljivao Aleksandra, on je bio još beba, i u jednom trenutku se digao na rukice i onda mi se nasmijao. Eto tu sam se prepoznao...

Zahvalan sam na jedan način tom spletu okolnosti koji se izdešavao i koji se i dalje dešava jer mi je otovorio oči i dao mogućnost da probam da poboljšam i ispravim te nedostake koji postoje u sistemu. Mislim da ću sa vremenom na jedan ispravan način omogućiti da dođe do promjene - a to znači da očevi koji želje, a pričam ovdje o rastavljenim roditeljima, da nastave da brinu o svojoj djeci kao prije, taj otac mora da ima prioritet u odnosu na baku, djeku, sestru...

Dakle otac koji ima mogućnosti, nije nasilan, posvećen otac, redovno plaća alimentaciju ne može da se stavi u isti koš sa drugim očevima koji ne žele da to.

Severina ima svoje ciljeve i radi stvari sa određenom namjerom koja nema nikakve veze sa tim šta je u najboljem interesu deteta.

Svoj život sam podredio svojoj djeci. Želim da ta djeca odrastaju uz mene. Ja se zalažem za privatnost ali Severina uporno objavljuje Aleksandrove slike na društvenim mrežama i očigledno nema nameru da prestane. Ona govori da je ponosna na svog sina i onda taj ponos realizuje preko njegovih objava na društvenim mrežama iako ima gomilu upozorenja stručnjaka da je to štetno za dete.

Aleksandar sljedeće godine treba da pođe u školu. Ja smatram da on treba da ide u privatnu školu sa ograničenim brojem đaka, dok Severina insistira da zbog socijalizacije Aleksandar treba da ide u javnu školu. Aleksandar je po meni izložen mogućem izrugavanju od svojih vršnjaka koji znaju da budu nemilosrdni. Ja kao otac bih htio da ga maksimalno zaštitim.

Severina i ja nemamo komunikaciju.

Jednom se desilo da je ona otišla na put a Aleksandra je ostavila trećim osobama u Srbiji. Saznao sam to. Sin me je zvao, rekao mi je da se boji. Rekao mi je imena tih ljudi i ja sam prvi put tada čuo za te ljude. Tada sam pokrenuo postupak da se Severini privremeno oduzme starateljstvo dok se ne vrati kako bi Aleksandar to vreme mogao da provede sa mnom.

Inače, Aleksandar kad idemo da kupimo igračke onda on kaže - Tata hajde da uzmemo ovom drugaru, ovom drugari i ovom drugaru još neku igračku.