Iako je zima pokazala svoje zube, ovih dana smo već mogli da primijetimo kako se priroda budi kad joj vrijeme nije. Sad ih već ima uveliko gdje god se okrenemo.
Visibabe su se kroz istoriju koristile za ublažavanje bolova. U staroj tradicionalnoj medicini visibabe su korišćene za liječenje glavobolje i kao lijek protiv bolova. Upotrebljavali su je i za ublažavanje simptoma Alchajmerove bolesti.
Ipak, stručnjaci za biljke upozoravaju da su otrovne za ljude, pa ako se pojedu, mogu izazvati povraćanje, mučninu i proliv, pa se s tim ne bi trebalo igrati.
Inače, ova biljka simbolizuje čednost, utjehu, prijateljstvo u nevolji, nadu i čistotu.
Ne bi je trebalo držati u kući jer, prema nekim vjerovanjima, cvjetanje visibabe u kući predstavlja smrt.
U prirodi postoji oko 20 vrsta, a mnogo više nastalo je različitim ukrštanjem u nečijim vrtovima i staklenicima. Ne cvjetaju sve u proljeće, neke zablistaju svojom ljepotom i u jesen.
Postoje ljudi opsjednuti visibabama
Opsjednutost skupljanjem visibabama se naziva – galantofilija. To je zavisnost od sakupljanja ovog cvijeća, a neke od njih nisu nimalo jeftine. Neko je 2015. godine za jednu lukovicu vrste golden tears (zlatno runo) platio 1.390 funti (oko 1570 evra), prenosi plantlife.org.uk.
Prodao ju je britanski kolekcionar Džo Šerman na eBayu, a on se, osim sakupljanja, bavi i ukrštanjem visibaba. Lani je opet na jednoj zaradio malo bogatstvo. Prodao je lukovicu vrste Galanthus plicatus ili golden tears , (zlatne suze) za 1.850 funti (oko 2.100 evra).
Ispričao je jednom prilikom kako je počeo da sakuplja baš taj cvijet.
“Prvu visibabu dobio sam kada sam imao 23 godine i studirao hortikulturu na Koledžu Writtle u Čelmsfordu. Bio je to Galanthus reginae-olgae, a biljku mi je dao Bil Bejker, koji ju je sakupio na Peloponezu. Sada u svojoj zbirci imam 1.700 različitih vrsta”, prisjetio se.
Dodao je da je jednom bio pozvan na "visibaba parti" gdje su se okupili zaljubljenici u ovaj cvijet i razmjenjivali iskustva. Mnogi se okupljaju i u grupama na društvenim mrežama, imaju festivale, organizuju razgledanje svojih kolekcija… Kaže da se neki ljudi čude što njihove lukovice mogu biti tako skupe, ali ponekad su potrebne godine i godine ukrštanja, pokušaja i neuspjeha, da se stvori nova vrsta koju kolekcionari poput njega žele da imaju, prenosi Krstarica.
