Sezona je gljiva pa su se mnogi ljudi uputili u šume u njihovo branje, ali s gljivama treba biti oprezan jer nisu sve jestive.
"Nema ni jednog opšteg pravila kojim bismo otrovnu gljivu razlikovali od jestive, a početnicima ili nedovoljnim poznavaocima gljiva vrlo je teško određenu gljivu sa sigurnošću prepoznati u prirodi na temelju fotografije", upozorava Matija Josipović iz Novske koji gljive proučava više od četrdeset godina i autor je knjiga "Domaća jela od gljiva", "Priručnik za gljivare i ljubitelje prirode", "Gljive - vodič za prepoznavanje", “Gljive - prepoznaj - uberi - pripremi - pojedi" i "Vrganji - vrganjevke".
Još je naveo:
"Da bismo se upustili u branje jestivih gljiva, najprije treba savladati osnovna znanja i pravila. Prvo - gljivu treba znati sa sigurnošću identifikovati. Kod upoznavanja jestivih gljiva ne valja odmah ići 'u širinu'. Korisnije je i sigurnije dobro upoznati desetak jestivih vrsta nego stotinjak površno. Fotografija na kojoj se vjerno vide nijanse boja i detalji, ne smije biti jedini siguran element za prepoznavanje. Sve osobine nađene gljive moraju se poklapati ne samo s fotografijom nego i sa stručnim tekstom o određivanju vrste" dodaje Matija.
Matija još dodaje:
"Primjera radi, proučava se klobuk; ima li gljiva listiće ili pore; kakav joj je struk. Nakon što smo gljivu dobro osmotrili, potrebno ju je poprijeko prerezati kako bismo utvrdili boju njenog mesa. Važno je znati da pojedine jestive vrste gljiva na prorezu ispuštaju mlijeko, a neke mijenjaju boju. Sve to treba uporediti s opisanim karakteristikama. Gljivu bez straha možete pomirisati, ali ako ne znate o kojoj je vrsti riječ, nikada nemojte probavati gljivu vrhom jezika da odredite kakav ukus ima! Osim što nepoznata gljiva može biti teška otrovnica, ima i jestivih gljiva koje su sirove otrovne" objasnio je.
Nastavio je:
"Odlična su mjesta za branje gljiva šume koje su istovremeno sunčane i vlažne, jer gljivama treba dovoljno vlage i pogodna temperatura. Gljive se beru i po livadama i poljima, ali izbjegavajte područja koja se posipaju vještačkim gnojivima i koja su tik do ceste. Generalno treba izbjegavati sakupljanje gljiva u onečišćenom okolini" dodaje.
Ističe kako se pravi poznavalac i ljubitelj gljiva postaje - polako, a ovo su neki od glavnih savjeta:
1) Sakupljajte samo one gljive koje dobro poznajete! Pritom birajte samo one cijele, s klobukom i stručkom.
2) Ne berite i ne jedite gljive koje su na bilo koji način sumnjive: premlade, prestare, presitne, oštećene, smrdljive, promočene, gorke, ljute.
3) Ne jedite gljive koje ste dobili od "dobrog" samoukog poznavaoca gljiva.
4) Nemojte sjeći gljive nožem ili ih rukom naglo izvlačiti iz zemlje. Gljive su samo plod koji ispod sebe u zemlji ima razgranatu mrežu micelija. Oštećenjem micelija gubi se mogućnost da u neposrednoj blizini tokom sezone naraste nova gljiva i umanjuje mogućnost da se na tom području pojave gljive i sljedeće sezone.
5) Najbolji je način branja gljiva lagano uvrtanje tijela gljive u jednu ili drugu stranu, sve dok joj cijeli struk ne bude izvučen iz zemlje.
6) Ubrane gljive odmah očistite od zemlje i drugih nečistoća. Odložite gljive u prozračnu košaru pazeći da ne bude prenatrpana. Ne miješajte u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
7) Po dolasku kući sve pomno pregledajte i odstranite svaku gljivu u čiju jestivost niste potpuno sigurni. Ne eksperimentirajte na sebi i svojim bližnjima s jestivošću nedovoljno poznate gljive!
8) Gljive za koje ste posve sigurni da su jestive, dobro očistite prije pripreme jela. Odstranite ostatke zemlje, lišća ili iglica, ali ne perite ih ako to nije nužno. Gljive pranjem gube aromatičnost.
9) Jela od gljiva pripremite isti dan nakon branja ili eventualno drugi dan ili gljive odmah očistite i konzervirajte.
