Čuvarkućin naziv na latinskom, sempervivum tectorum, znači živjeti vječno. I samo ime predstavlja sposobnost preživljavanja i pod različitim uslovima, ali i mjesto gdje se oba biljka najčešće može naći – na krovovima kuća.
Ljekovita svojstva čuvarkuće su posljedica jabučne i mravlje kiseline. Djeluje slično aloe veri. Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masna ulja, smolu i pomenute kiseline. Novija istraživanja su pokazala da sadrži i flavanoide, ugljene hidrate i polisaharide.
Ima antiupalna, antioksidansna, umirujuća i diuretička svojstva. Oblici u kojima se koristi su sok, obloge (maske), masti, tinkture, čaj, ili kao kombinacija uz dodatak meda.
Ne preporučuje se trudnicama i dojiljama, a pre unutrašnje upotrebe trebalo bi konsultovati fitoterapeuta ili alergologa, posebno ako ste skloni alergijama.
Ova biljka je svoju primjenu pronašla u narodnoj medicini, a moderna istraživanja su usmjerena na polisaharide iz soka čuvarkuće, jer se njima pripisuje djelovanje na imunološki sistem, kao i liječenje kancerogenih oboljenja.
Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih izdanaka. Ona je veoma otporna biljka koja se može uzgajati u saksijama ili na otvorenom.
Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gdje god da je posadite nećete pogriješiti, dobićete divan ukras, a uz to i lijek za prvu pomoć. Interesantno je i to da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja.
To je posljedica njene visoke otpornosti na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u ekstremnim zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine.
