Kraljevski koledž psihijatara iznio je podatak da četiri odsto populacije Engleske čine seksualni zavisnici, a da su jedna četvrtina njih žene.

U julu je seksualna zavisnost i zvanično priznata kao mentalni poremećaj od strane Svjetske zdravstvene organizacije, koja ga je definisala kao nemogućnost da se kontrolišu intenzivne seksualne potrebe, što bi moglo dovesti do tretmana kao što je slučaj sa liječenjem narkomana ili alkoholičara.

To je dobra vijest za mnoge seksualne zavisnike, poput Rebeke Barker, majke troje djece, čiji je poremećaj tjera da želi seks svakog trenutka koji provede u budnom stanju. Sa jednim partnerom je vodila ljubav sedam sati dnevno ali nikada nije uspjela da zadovolji svoju seksualnu želju.

"Uvijek sam imala jak libido…Djevičanstvo sam izgubila u 15. godini, a sa 16 upoznala oca moje prvo dvoje djece, sada starosti 18 i 14 godina. Tada se dogodila moja ljubav prema seksu", priča Rebeka.

Vodili su ljubav svakodnevno, ali kako su djeca došla na svijet, život ju je usmjerio u drugom pravcu. Kad je imala 24 godina odlučila je da se razvede i preseli u Francusku da živi sa svojom majkom. Na farmi u centralnoj Francuskoj upoznala je muškarca na roštilju. Bila je to ljubav na prvi pogled.

"Nisam mogla da držim ruke dalje od njega. Imali smo seks skoro svakog dana, a 2010. nam se rodila ćerka, koja sada ima osam godina", navodi Rebeka.

Vjerili su se, ona je uselila kod njega, ali je ubrzo počela da se osjeća nesigurno. Partner, međutim, nije imao razumijevanja za njene stalne samokritike. Rebeka je otišla kod ljekara koji joj je prepisao recept za anksioznost. Tada je njena sklonost ka seksu skrenula u zavisnost.

"Svaki minut kojeg sam budna imam opsesivne misli o seksu. Kad popustim iskušenju nakratko se osjećam bolje, manje stresno i anskiozno, ali nema dugotrajnog zadovoljenja. Čim je seks gotov, ja samo razmišljam o tome da ponovo vodim ljubav", kaže ona.
 
Naravno, njen vjerenik nije mogao da svaki dan provede samo sa njom u krevetu.

"Kad god bi išao na posao ja sam plakala i molila ga da ostane" sjeća se Rebeka.

Iako je svjesna da zbog sopstvene nesigurnosti ima potrebu za odobravanjem partnera i stalnim seksom, nije mogla da prestane. Izludila je svog partnera.

"Imali smo seks pet puta dnevno da zadovoljimo moje potrebe, ali to nije bilo dovoljno", navodi Rebeka.

Ovakav ritam je za njenog partnera postao neizdržljiv. Mjeseci su prolazili, a ona ga je svakog dana molila za seks.

"Bila sam opsjednuta. Nije ni čudo da je bio ubijeđen da imam i aferu", kaže Rebeka, dodajući da je godinu dana kasnije počela da odlazi kod psihijatra zbog depresije.

Kad je pomenula seksualnu zavisnost, kombinacija lijekova je promijenjena. Tada je otkrila zašto je njeno tijelo stalno tražilo seks – to je najlakši način da osjeti nalet “hormona sreće”. Ipak, novi lijekovi nisu zaustavili zavisnost od seksa. Konačno se povjerila svojoj majci i počela da istražuje o svom problemu, navodi "Njujork post".

Zaključila je da je nimfomanka i napustila partnera 2014.godine, nakon čega se potreba za seksom smanjila. A onda je našla drugog partnera. Objasnila mu je da je nimfomanka i da joj nikada nije dosta seksa, na šta se on nasmijao i rekao da i on ima jak libido.

"Znali smo da vodimo ljubav po sedam sati dnevno, ali van spavaće sobe nismo bili kompatibilni", priča Rebeka.

Uslijedila je još jedna veza, ali nije primijetila poboljšanje u svom problemu. U ljeto 2015. prestala je da uzima antidepresive i želja za seksom se istovremeno smanjila.

"Shvatila sam da mi ne treba seks da vrednujem sebe kao osobu. Mogu biti i voljena i željena bez stalnog seksa", kaže Rebeka.

Iselila se iz majčine kuće i iznajmila stan u blizini. Čim je upoznala stanodavca iskre su planule i za mjesec dana izašli su na prvi sastanak. Prvih šest mjeseci imali su seks tri puta dnevno. Sada je ta brojka spala na jednom dnevno.

"Konačno sam u stabilnoj vezi, moj temperament je umjeren i ne žudim stalno za seksom. Kad pogledam unazad na svoj život osjećam se izgubljenom. Seksualna zavisnost je neshvaćeno medicinsko stanje onima koji pate od nje može se pomoći", zaključila je Rebeka.