U svijetu u kojem se ljubav često idealizuje, a prekid posmatra kao neuspjeh, mnogi ostaju u vezama koje su odavno izgubile smisao. Iako znaju da nisu sretni, da nisu voljeni, niti da vole više, mnogi ostaju. U tišini, bolu i rutini.
Sami, ali ne slobodni
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi ostaju u lošim vezama jeste strah od samoće. Ta nepoznata tišina, prazna kuća, krevet bez druge strane, za mnoge je to nepodnošljiv osjećaj, čak i kada znaju da ih osoba pored njih već odavno ne voli.
Strah jači od ljubavi
Nerijetko je riječ o ljudima koji nisu emocionalno sigurni u sebe. Ponavlja se obrazac: bolje bilo šta nego ništa. Trpe poniženja, ignorisanja, hladnoću, jer vjeruju da više nikoga neće naći, da su premršavi, predebeli, prestari ili jednostavno da nisu dovoljno dobri.
Kompromisi koji brišu identitet
Mnogi ostaju jer su predugo ulagali u tu vezu. Dijelili su sve, stan, vrijeme, planove, porodicu, prijatelje. Pomisao da sve to izgube tjera ih da pristanu na još jednu godinu tuge, još jedan dan bez osmijeha. Tako polako nestaju iz vlastitog života, žrtvujući se za nešto što ih više ne ispunjava.
Znakovi da je kraj
Ostati u lošoj vezi znači svakodnevno gušiti vlastite potrebe, snove i emocije. Ljubav nikada ne bi smjela boljeti, niti se svoditi na ćutanje, naviku i strah. Svako zaslužuje partnera sa kojim se osjeća sigurno, voljeno i poštovano. Ponekad je najteži korak onaj prvi prema slobodi. Ali tek tada počinje istinski život.