Priča jedne tek udate djevojke slomila je srca širom svijeta, kada je javila i ispričala da je njen suprug sebi oduzeo život, dan nakon što su se vratili sa medenog mjeseeca.
Izabel Kouls, iz Sadern Pajnsa, Sjeverna Karolina, udala se za svog supruga Kristofera Koulsa u septembru 2024. godine nakon što su se upoznali na aplikaciji za upoznavanje godinu i po dana ranije, i par je bio nevjerovatno srećan i "do ušiju" zaljubljen. Mladenci su odlučili da odu na muzički festival na plaži u Asberi parku u Nju Džerziju, za svoj medeni mjesec, jer je muzika bila veliki dio njihove veze. Ali po povratku sa festivala na plaži, 32-godišnja Izabel je rekla da je njen muž počeo da se ponaša "čudno" i odbio je da joj kaže šta mu je na umu.
Dvadesetosmogodišnjak je navodno napustio kuću jutro nakon medenog mjeseca sa pištoljem i prošetao do obližnje šume uprkos pokušajima svoje žene da ga zaustavi. Vojni veteran je navodno pronađen sljedećeg jutra, 18. septembra, nakon što je sebi oduzeo život. Izabel je rekla da njen muž nije pokazivao znake borbe i da je jutro prije smrti slagao veš. U posljednjem, srceparajućem obrtu, Izabel je bila zapanjena kada je dobila buket cvijeća od Kristofera mjesecima nakon njegove smrti - jer je on organizovao da mu se dostavi dok je bio odsutan sa vojskom. Izabel je rekla da su ona i Kristofer bili "tako ludo srećni i zaljubljeni" kada su otišli na festival na medeni mjesec.
"Muzika je bila ogroman dio naše veze, bio je to savršen način da proslavimo naš brak", rekla je. Nakon što su doletjeli kući, Kristofer je ostao budan cijelu noć, pripremajući informacije za goste za njihov svadbeni prijem. Par se upravo vjenčao u sudnici u septembru, ali su planirali veliku ceremoniju koju bi proslavili sa porodicom i prijateljima u maju.
"Ujutro je slagao veš i stvari su bile malo čudne. Pitala sam ga šta nije u redu, a on je rekao 'ništa'", prisjetila se Izabel.
"Sišao je dole i pokušao da izađe. Stajala sam na ulaznim vratima i pitala šta se dešava. Izašao je i krenuo ka šumi. Otrčala sam gore da obujem cipele i shvatila da je uzeo pištolj.", nastavila je Izabel.
Nakon njegovog nestanka, Kristoferovi roditelji su došli iz Džordžije da pomognu u potrazi za njim, a njegov otac ga je pronašao sljedećeg jutra.
"Bila sam šokirana, bila sam slomljena. Bio je sjajan tokom našeg medenog mjeseca, lijepo smo se proveli. Moj muž je bio veoma uspješan, veoma ambiciozan i motivisan, i bio je tako dobra osoba, pa kada se osvrnem, pomislim: "Da li je bilo znakova?" Bio je veoma strog prema sebi, uvijek se tjerao da bude bolji. Nije bilo znakova, to me je zaista iznenadilo. Nakon što je umro, dobila sam ogromnu količinu poruka od ljudi koji su govorili da izgledamo tako srećno i da su uvijek željeli ono što mi imamo. Tek smo objavili povratak sa medenog mjeseca, naravno da su mislili da smo tek započeli brak i niko ne pomisli da se završio na najtragičniji način".
Izabel je rekla da je Kristofer želio da se vjenča u septembru prije njegovog raspoređivanja na dužnost sljedećeg mjeseca i da ju je zaprosio nakon što je završio maraton. Izabel je tvrdila da su često provodili mjesece razdvojeno zbog Kristoferovog posla i da joj je on pisao pisma svaki dan.
"Pisao mi je svakog dana i pričao mi je o svom danu, skoro kao da razgovara sa mnom. Pitao bi me kako mi je prošao dan, znajući da ne mogu da odgovorim. Moj muž se vratio krajem avgusta i želio je da se vjenčamo u slučaju da se meni ili njemu nešto desi. Trenirao je za maraton, a ja sam ga podržavala u tome. Nakon što je završio sa trčanjem maratona, klekao je na jedno koljeno i zaprosio me. Rekao je da nikada ne bi postigao ono što je uradio bez moje ljubavi i podrške. Na Dan zaljubljenih ove godine, dobila sam cvijeće koje je moj muž naručio prije njegove smrti i prestravila se.
Kontaktirala sam cvjećara i rekli su mi da je naručio cvijeće u septembru jer je znao da će biti raspoređen i da će putovati nazad oko Dana zaljubljenih", rekla je.
Izabel sada ima za cilj da podigne svijest o mentalnom zdravlju i planira da trči Čikaški maraton u oktobru 2025. kako bi podržala Američku fondaciju za prevenciju samoubistava.
"Svi žele razlog zašto. Niko ne vjeruje da se pametan, zgodan, uspješan čovjek koji ima sjajan život jednog dana probudi i odluči da okonča svoj život. Postoje ljudi u mom životu koji kažu da sam ja imala neke veze sa tim. Znam da to nije istina, moj muž i ja smo bili veoma srećni. Niko to ne može da promijeni ili mi oduzme. Postoje stvari za koje krivim sebe, ali ne mislim da smo bili nesrećni ili da sam ja to uradila. On se očigledno borio sa demonima, a niko nije znao za to. Ne ide mi dobro; postoji dio mene koji je zauvijek nestao. Još uvijek ima toliko toga sa čime se nosim zbog čega se osjećam kao da iznova i iznova proživljavam taj trenutak, što je veoma teško.
Nije to uradio da bi me povrijedio, ne bi uradio ništa da me povrijedi. Iz nekog razloga je vjerovatno mislio da će ljudima biti bolje bez njega", ispričala je Izabel.
.webp)
