"Grčka ljubav" ili analni odnos je oblik intimne aktivnosti koja uključuje stimulaciju anusa.
Doktorice iz Velike Britanije skreću pažnju na moguće posljedice, pozivajući ljude da razgovaraju sa ljekarima o ovom obliku odnosa.
Dr Lesli Hant i dr Tabita Gana kažu da im se sve više žena javlja sa zdravstvenim problemima koji se nalaze u anusu, a koji su uztokovani analnim odnosom.
Manje posljedice ove vrste intimne aktivnosti uključuju manje povrede, krvarenje ili peckanje u anusu. Ipak, virusne i bakterijske infekcije koje mogu da se prenesu, mnogo su ozbiljnije.
Prema njihovim riječima, tu spadaju herpes, HIV virus, odnosno humani papiloma virus, virus hepatitisa A i C, klamidija ili bakterija koja izaziva sifilis, kao i urinarna inkontinencija.
Doktorice su istakle da ljekari znaju za moguće posljedice analnog odnosa, ali kada od pacijenata čuju kakav problem imaju, često ni ne pitaju da li praktikuju analni odnos, iako je to ključno za odgovarajuću dijagnozu.
Ljekari griješe i kada zbog drugih problema svoje pacijente ne obavijeste o mogućim posljedicama vođenja ljubavi na ovaj način.
"Sa tako visokim procentom mladih žena koje imaju analni odnos, stid da razgovaraju o rektalnim simptomima koje doživljavaju, dovodi ih u opasnost od promašene dijagnoze, uzaludnog liječenja i dalje štete", kažu doktorice, piše "Gardijan".
Dodale su da zdravstvene posljedice analnog odnosa češće pogađaju žene nego muškarce. Urinarna inkontinencija i povrede analnog sfinktera, anatomskog prstena glatkih mišića koji okružuju analni kanal, češće su prijavljivane od strane žena.
"Žene imaju manje čvrste analne sfinktere i manji pritisak u analnom kanalu od muškaraca, tako da oštećenja izazvana penetracijom imaju ozbiljnije posljedice", objasnile su doktorice i dodale da se žene takođe češće žale na bol i krvarenje iz anusa.
Prema njihovim riječima, ova vrsta simptoma se češće javlja ako je analni odnos bio "grublji".
Ljekari su apelovali da je od ključne važnosti da pacijenti na pregledu kažu da praktikuju analni odnos kako bi dobili pravu kliničku sliku, da takav razgovor mora da se odvija u odgovarajućoj atmosferi, da pitanja nisu i ne smiju da budu "osuđujuća" i da moraju da se postave ljekarima, prenosi "Mondo".
