Tog 30. januara, 1963. godine, Iva, rođena Matić, i Andrija Karačić-Šojić, vjenčali su se pred matičarem u Duvnu, a današnjem Tomislavgradu, a danas proslavljaju šezdesetu godišnjicu braka.
Ipak, počeci braka nisu bili jednostavni jer su bili više razdvojeni nego zajedno. Inače, Andrija je još 1962. godine otišao za Njemačku, gdje je bezuspješno pokušavao da nađe posao. Ipak, nakon traganja, svoj prvi posao je našao u Vupertalu, a u roku od dvije godine, napredovao je do nadzornika.
Njegova supruga i dvojica sinova, Mirko i Zvonko, rođeni 1964. i 1968. godine, ostali su kod kuće. Viđao ih je svega dva puta godišnje:
"Naši sinovi me nisu zvali tata, jer praktično me nisu ni poznavali”, prisjeća se Andrija.
Tek 1970. godine, uspio je da nađe stan u Lambrehtu i dovede suprugu i sinove, ali, kako sam Andrija kaže, to su i dalje bila teška vremena.
Njihova kćerka Milka je rođena u Landau, 1973. godine.
Porodica se, u međuvremenu, htjela vratiti u domovinu, ali su, ipak, ostali u Njemačkoj, jer su djeca već krenula u školu i bili su dobri: "Nikada nismo imali problema u Njemačkoj. Nijemci su oduvijek bili dobri prema nama", kaže Andrija, dok njegova supruga klima glavom. I dok ona ima problema sa govorom nakon moždanog udara, njen osmijeh govori više od riječi.
Karačić-Šoljić proveo je više do 25 godina radeći za jednog poslodavca, u Sent Martinu. Negdje početkom 1990., porodica se seli u Freimershejm, gdje su napravili sopstvenu kuću.
"Sve smo sami napravili, osim struje i grijanja, oko toga ne volim da se petljam", kaže glava porodice.
Iva, koja danas ima 81 godinu i njen četiri godine stariji suprug upoznali su se sasvim slučajno. Naime, Andrija je bio u posjeti sestri kada je upoznao Ivu. Trebalo je godinu dana da se ljubav između njih dvoje rasplamsa.
"Supruga i ja i dalje kod kuće govorimo hrvatski, i naša djeca ga znaju, ali svi su u brakovima sa Nijemcima. Danas je normalno da mi sa našim unučićima pričamo na njemačkom, jer oni ne znaju ni riječ našeg jezika", kaže Andrija.
