Kako si dobio ulogu u filmu?

- U našoj školi su tražili nekoliko dječaka i djevojčica za jednu ulogu u filmu. Prijavio sam se i mog oca su zvali da mu kažu da sam prošao dalje. Nisam znao o kakvom se filmu radi, tek sam saznao kad smo radili probe. Vidio sam da je ratni film, da nisu srećne teme i da je tužan.

Da li si se bavio glumom prije ovog filma?

- Glumio sam na priredbama u školi. Volim da zasmijavam drugare, a kažu i da dobro imitiram. Zbog toga neki kažu da je gluma baš posao za mene.

Ko ti je najviše pomogao tokom snimanja?

- Najviše mi je pomogla Sara, koja je radila kastinge, ali i Ana Stanić, koja glumi moju mamu u filmu. Sama je neke stvari uvela koje su sjajno ispale i pokazala je da je majstor za glumu.

Šta ti je bilo najteže?

- Morao sam da razmislim kakav je lik kojeg igram i shvatio sam da je to jedno dobro dijete koje nesrećno strada. Nije mi bilo toliko teško da suzdržim emocije dok snimam, ali je bilo teško fizički da padnem i da se opustim dok me moj otac nosi kao leš.

Da li planiraš da nastaviš da se baviš glumom?

- Razmišljam da krenem na glumu. Prije snimanja filma za to su bile male šanse, ali kako vrijeme prolazi - gluma mi se sve više sviđa.

Ko je Marko privatno?

- Ja sam, inače, osoba koja se i u razgovoru sa drugima, ali i u okolnostima lako prilagođava. Volim da se šalim, ali kad se snima film i kada su kamere upaljene, tada više nema smijanja i moram da budem ozbiljan.