Veliki srpski pisac i slikar Đura Jakšić, koji je preminuo na današnji dan 1878. godine, bio je najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka.
Pisao je rodoljubive, satirične i socijalne lirske i epske pjesme.
Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Velikom Bečkereku (Zrenjanin), Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj u mnogim mjestima u Srbiji i predavao crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini.
Đuru Jakšića njegovi savremenici opisivali su kao - strastvenog, maštovitog, sa plamenim emocijama, te buntovnog i slobodoljubivog.
Pisao je romantičarske pjesme o slobodi i stihovane lirske ispovijesti.
Pjesme "Na Liparu", "Ponoć", "Mila", "Padajte, braćo", "Otadžbina", "Ja sam stena", "Noć u Gornjaku" spadaju u vrh srpske romantičarske poezije.
Đura Jakšić napisao je i drame u stihovima "Seoba Srbalja", "Jelisaveta, knjeginja crnogorska" i "Stanoje Glavaš", te oko 40 pripovjedaka.
Jakšić je bio boem. Dane i noći provodio je u beogradskim kafanama. Uprkos tuberkulozi pisao je i slikao.
Sahranjen je na starom Tašmajdanskom groblju. Nakon što je 1886. godine otvoreno Novo groblje u Beogradu, njegove mošti prenesene su tamo.
Đura Jakšić spada među najznačajnije srpske pjesnike, pripovjedača, satiričare i slikara 19. vijeka. Njegova djela su nezaobilazan dio školskih udžbenika i lektira u mnogim školama u Srbiji i regionu
