Zrnca radosti i sreće u najtežim životnim trenucima za malenu Banjalučanku Sofiju Stojnić, koja je pobijedila leukemiju, bila su osmišljavanje i pisanje šaljivih pitanja za njene drugare, a koja su zahvaljujući ljubavi i predanosti porodice pretočena među korice zabavne knjige.
"Šta rade slonovi kada ih zasvrbi surla", "Plaše li se duhovi duhova", "Opiši svoju omiljenu pidžamu", "Da li bi radije imao jednoroga ili dinosaurusa za kućnog ljubimca", "Opiši svoj savršen dan", "Kada bi svi iz tvoje porodice živjeli u zoološkom vrtu, ko bi bio koja životinja", "Kada bi bio vladar neke države, kako bi se ona zvala", samo je mali dio pitanja iz Sofijine knjige pod nazivom "222 luda pitanja", koja je nedavno ugledala svjetlost dana.
Knjiga je nastala tokom višemjesečnog bolničkog liječenja, transplantacije matičnih ćelija u Srbiji i kućne izolacije jer nakon transplantacije dugo vremena nije smjela imati kontakt sa spoljnim svijetom. Pitanja je kreirala uz pomoć brata i oca koji su joj bili podrška putem video-poziva, što je ujedno bila Sofijina jedina okupaciona terapija tokom borbe s leukemijom koja joj je dijagnostikovana u decembru 2021. godine. Ova hrabra heroina tada je imala samo osam godina, a bolest je stigla iznenada i u svega nekoliko dana do tada miran porodični život preokrenula naopačke. U beogradskom Institutu za majku i dijete obavljena je transplantacija matičnih ćelija koje joj je donirao mlađi brat Stefan, koji je tada imao svega dvije godine.
Period liječenja za cijelu porodicu je bio težak i neizvjestan, ali ponajviše za Sofiju koja se vojnički borila za budućnost. Sa željom da "pobjegne" iz svakodnevnog bolničkog okruženja i posveti se nečemu veselijem, Bojan Stojnić, otac djevojčice, za "Glas" kaže da su došli na ideju da kreiraju pitanja za Sofijine školske drugare kako bi imala šta da im donese kada se vrati iz Beograda.
- Osmislila je neku vrstu spomenara, odnosno na stotine ludih i šaljivih pitanja. Mjesecima je radila na tome zajedno s nama, imali smo oko 500 pitanja, a ona je izdvojila 222 koja su bila najsmješnija i najzanimljivija. Kada se vratila iz Beograda, podijelila je to drugarima, a njihove reakcije su bile više nego pozitivne. Djeca su se oduševila pa smo odlučili da izdamo knjigu. Prije 15 dana iz štampe je izašao prvi tiraž od 300 komada i sve smo već podijelili prijateljima i poznanicima. Dio smo poklonili i Roditeljskoj kući u Banjaluci - ispričao je Stojnić i dodao da je porodica sve radila sama, pa čak i dizajn i karikature u knjizi koja ima 110 strana i namijenjena je djeci osnovnoškolskog uzrasta.
Tokom januara štampaće i drugi tiraž, nakon čega će znatan dio primjeraka pokloniti mališanima koji se u Univerzitetskom kliničkom centru RS i beogradskom Institutu bore sa teškim i opakim bolestima.
- Želja nam je da ta djeca osjete radost, bar nakratko promijene svakodnevicu, baš kao i autorka koja je bila u istoj situaciji. Planiramo potražiti i knjižaru u kojoj bi se knjiga prodavala, a sav prihod od prodaje išao bi u humanitarne svrhe. Sredstva ćemo donirati Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti "Iskra" iz Banjaluke - kaže Stojnić.
On je istakao da Sofija danas ima 11 godina, pohađa šesti razred osnovne škole i, što je najvažnije, zdravo je dijete.
- Ova knjiga za mene i moju porodicu je odraz zajedništva, jer bez obzira na tešku situaciju koja nas je zadesila, zajedno smo uspjeli nešto što je bilo toliko ružno i negativno pretvoriti u pozitivno i zanimljivo - zaključio je Stojnić.
POVRATAK U ŠKOLU
Povratak školskim obavezama i druženju sa drugarima za Sofiju je, priča Bojan Stojnić, protekao lagano zahvaljujući razumijevanju zaposlenih u školi "Ivan Goran Kovačić" koji su im bili velika podrška.
- Zajedno sa zaposlenima u školi, pedagogom, direktorom, učiteljicom pripremali smo Sofiju za povratak u školu. Prije zvaničnog povratka odlazila je u nekoliko navrata u školu, posjećivala drugare, a morala je polagati gradivo iz četvrtog razreda jer je bila odsutna tokom te čitave školske godine - ispričao je Stojnić.
