Akademik Predrag Piper ocijenio je da je ćirilica jedan od stubova srpskog nacionalnog i kulturnog identiteta iako neki loši baštinici vjekovne srpske kulture ne misle tako.
"Loši baštinici su spremni da se odreknu nekih od najvažnijih tekovina vekovne srpske kulture čiji je važan dio ćirilica. Loši baštinici su spremni da se odreknu nekih od najvažnijih tekovina koje su nasledili radi izvesne sumnjive dobiti", rekao je Piper.
On je, povodom negativnih reakcija dijela javnosti na izmjene i dopune Zakona o jeziku i pismima, rekao da neki od njih govore nekompetentno, pa i uvredljivo sa stanovišta onih koji ćirilicu vide kao važan dio svog identiteta.
"Jedan pesnik preti privrednim šokovima, ako predlog zakona bude usvojen. Šta on zna o privrednim šokovima i čime tu svoju tezu dokazuje? Ničim. To je samo loš pokušaj zastrašivanja javnosti. Upoređuje ćirilicu sa dinosaurusima i pita se da li će pre izumreti oni koji pišu ćirilicu ili sama ćirilica. Tužno ili smešno? Glupavo podsmevanje ćirilici", konstatovao je Piper u autorskom tekstu za "Politiku".
On je naveo da argumenti, kako ih je nazvao, "latiničara" prema pravilu odišu odbojnošću, ako ne i mržnjom prema ćirilici, "ponekad ovlaš ogrnuto u plašt borbe za tolerantnost i lažnu ekvidistancu u odnosu prema pismima".
"Stručnjaci za izraz `govor mržnje` ovom prilikom ostaju nemi", ukazao je akademik.
On je naglasio da samo na prvi pogled stručnije djeluje stav da ćirilica nije tako funkcionalna kao latinica, ali da nije pročitao ubjedljivo objašnjenje tako shvaćene funkcionalnosti.
Piper je naveo da narodima sa tradicionalnim pismima ne pada na pamet da se svojih pisama odriču jer postoje "nacionalne vrednosti koje im mnogo više znače od gole funkcionalnosti".
"Šta bi to bio naš cilj zbog kojeg bismo ostavili ćirilicu u kulturnom zapećku u kome se ona sada nalazi? Upodobljavanje zemljama zapadnog civilizacijskog kruga? Zašto da menjamo sebe da bismo ličili na njih?", upitao je Piper.
