"Meni ne smeta da se Ernest zaljubi, ali zašto uvijek mora i da se oženi sa djevojkom kada to učini?" Ove riječi napisala je u nekom trenutku druga od četiri žene Ernesta Hemingveja - Polin Fajfer, a odgovor na to pitanje književni div je odnio u grob.
Prije nego što je okončao svoj život tako što je pucao sebi u glavu u julu 1961. godine, Hemingvej je imao četiri izuzetne supruge - Hedli Ričardson, Polin Fajfer, Martu Gelhorn i Meri Velš.
Četvrta supruga u šali je znala da nazove svaku od svojih prethodnica "diplomcem Univerziteta Hemingvej“, jer su dijelile jedinstveno iskustvo "ljubavi" prema ovom talentovanom, komplikovanom i nestalnom čovjeku. A kako piše Biography, neke su čak uspostavile i međusobnu vezu.
Hedli Ričardson, Hemingvejeva prva žena
Rođena 1891. godine u Misuriju, Hedli Ričardson bila je nadarena muzičarka koja je većinu svojih dvadesetih godina provela brinući o svojoj bolesnoj majci. Njen otac, koji je radio u farmaceutskoj industriji, izvršio je samoubistvo 1903. godine - ista sudbina koja će okončati Hemingvejev život. Kada su se Ričardsonova i Hemingvej sreli na zabavi u Čikagu 1920. godine, njih dvoje su osjetili trenutnu hemiju, uprkos tome što je ona bila čak osam godina stariji od njega.
Iako neupadljivog izgleda, ova jedinstvena žena je sve nadoknađivala svojom senzualnošću. Uz to, veoma je podsjećala Hemingveja na medicinsku sestru u koju se zaljubio dok se oporavljao od zadobijenih rana tokom Prvog svjetskog rata.
Za manje od godinu dana, par se vjenčao. Uskoro su otišli u Pariz, gdje su provodili dane sa poznatim piscima kao što su Džejms Džojs, Ezra Paund i Gertruda Stajn. U Parizu su živjeli od Ričardsinog skromnog fonda oko dvije godine, a potom su se preselili u Toronto, gdje je Hemingvej radio za Toronto Star. Otprilike u to vrijeme, dobili su i sina Džeka, kome su dali nadimak "Bumbi“.
Hemingvej, kojem je novinarstvo bilo izuzetno dosadno, čeznuo je da se vrati u Pariz kako bi se usredsredio na svoje pisanje, pa se tako tročlana porodica ponovo našla u Gradu svjetlosti. U roku od godinu dana nakon povratka, upoznali su mladu, pametnu novinarku, Polin "Fajf“ Fajfer, koja će uskoro postati Hemingvejeva druga žena. Ričardsonova i Fajferova bile su toliko bliske prijateljice da je upravo Hemingvejova supruga ta koja je ubijedila mlađu ženu da ide sa njima na zajednički odmor.
"Bila bi sjajna šala o tout-le-mondeu (fr. "za cijeli svijet") da smo ti, Fajf i ja proveli ljeto u Huan-les-Pinsu", napisala je Ričardsonova Hemingveju u proljeće 1926. godine, znajući već tada da njen suprug i njena prijateljica imaju aferu.
Ali Ričardsonova nije izdržala dugo u glumi "trećeg točka". Svađe sa suprugom postajale su sve češće, i već te jeseni zatražila je razvod šestogodišnjeg braka, koji je okončan u januaru 1927. Do tog proljeća, Hemingvej i Fajfer su se vjenčali, a on će kasnije romantizovati svoj brak sa Ričardsonovom u svom romanu "Pokretni praznik".
Polin "Fajf" Fajfer, Hemingvejeva druga žena
Rođena 1895. godine u Ajovi, Polin "Fajf" Fajfer bila je iskusna novinarka koja je pisala za "Vogue" u Parizu. Za razliku od Ričardsonove, Fajferova je poticala iz veoma bogate porodice i imala je smisao za modu. Pratila je najnovije trendove dok je živjela u šik pariskom stanu na desnoj obali Sene.
Kao "djevojka za karijeru“, nešto što je bilo novi koncept u to vrijeme, Fajferova je bila ambiciozna, radoznala i posjedovala je sjajno uredništvo, koje je koristila kada bi davala povratne informacije o nacrtima Hemingvejevog prvog romana "Sunce se ponovo rađa".
Novu Hemingvejevu ženu, zbog njene oštrine i okolnosti kako je stupila u brak, nazivali su "đavolom u Dioru“, kao i „odlučnim terijerom“ koji je bio spreman da otme Hemingveja od njegove "dobrodušne prve žene". Čak ju je i sam Hemingvej ocrnio u svom romanu "Pokretni praznik", tvrdeći da je "ubila“ njegovu vezu sa Ričardsonovom koristeći umjetnost zavođenja.
Bez obzira na to kako je istorija gleda, Fajferova je ostala Hemingvejeva žena 13 godina - što je bio njegov drugi najduži brak. Zahvaljujući svom bogatstvu, kupila je kuću na Ki Vestu, na Floridi, a počevši od kasnih 1920-ih rodila je i njihova dva sina, Patrika i Gregorija. Deceniju kasnije, Hemingvej je uveliko mogao da nosi svoj dio finansijskih obaveza, pošto je postao jedan od najbogatijih pisaca na svijetu.
Međutim, do tada ga je već oduševila druga ambiciozna novinarka, Marta Gelhorn, koja se sprijateljila sa Hemingvejevima krajem 1930-ih. Baš kao što se Fajfer postala prijateljica sa Hemingvejevom prvom ženom, a zatim i “ljubavnica“, isto je i Gelhornova učinio Fajferovoj.
Marta Gelhorn, Hemingvejeva treća žena
Od svih Hemingvejevih žena možda je upravo Marta Gelhorn bila najviše orijentisana ka karijeri. Rođena 1908. u Misuriju, Gelhornova je bila romanopisac i ratni dopisnik koja je pokrivala svaki veliki međunarodni sukob u šest decenija, koliko je radila kao novinarka.
Sa Hemingvejem se upoznala na Ki Vestu u njegovom voljenom restoranu "Slopi Džo" 1936. godine. Plavokosa, duhovita, aristokratskog držanja i pametna, Gelhornova se lako povezala sa slavnim autorom, razgovarajući o politici, ratu i njegovim putovanjima u inostranstvo. Sprijateljila se i sa Fajferovom, koja joj je dozvolila da da provede dvije nedjelje u njihovoj kući, sunčajući se u bašti Hemingvejevih.
U vrijeme kada je Gelhornova napustila Ki Vest, Hemingvej je već bio opčinjen njom i na kraju ju je pratio do Njujorka, gdje ju je stalno zvao iz svog hotela, tvrdeći da je “užasno usamljen“. Dok se Fajfer vraćala na Ki Vest, Gelhornova i Hemingvej su zajedno pokrivali Španski građanski rat - i zaljubljivali se.
Bio je to početak kraja Hemingvejevog i Fajferinog braka, iako je trebalo neko vrijeme prije nego što su odlučili da ozvaniče svoj razvod 1940. Samo 16 dana nakon što su se rastali, Hemingvej se oženio Gelhornovom, ali njihova zajednica će biti najkraća od svih njegovih brakova, jer je trajala svega nekoliko godina.
Jedan od faktora koji su doprinijeli napetosti između para bilo je njeno dugo odsustvo dok je putovala svijetom da bi izvještavala o dešavanjima. Hemingvej je očigledno bio ogorčen zbog toga, pišući joj 1943: "Jesi li ti ratni dopisnik ili žena u mom krevetu?“
Najblaže rečeno, njihov brak je bio nekonvencionalan i konkurentan, i Hemingvej se vrlo brzo našao u poznatoj situaciji i ponovo počeo da "razgleda teren". Uskoro se i Gelhornova našla u potpuno istoj poziciji kao i Fajfer: sada je igrala ulogu bivše buduće žene, dok je Hemingvejeva nova ljubavnica, novinarka Meri Velš, čekala svoj red.
Gelhornova i Hemingvej su se razveli 1945.
Meri Velš, Hemingvejeva četvrta (i posljednja) žena
Rođena 1908. u Minesoti, Meri Velš bila je novinarka na zadatku u Londonu kada je upoznala Hemingveja 1944. godine. Za razliku od Gelhornove, koja se ponašala sofisticirano i bila jednako ili čak ambicioznija od Hemingveja, Velšova je smatrana buržoazijom i prilično je bila zadovoljna sa time da njen ljubavnik bude u centru pažnje.
Oboje su već bili u brakovima sa drugim ljudima kada su se upoznali, i oboje su odlučili da prekinu te veze da bi bili jedno sa drugim. Za Hemingveja to je bila četvrta šetnja do oltara, a za Velšovu - treća.
U martu 1946. njih dvoje su se vjenčali na Kubi, a iste godine Velšova je doživjela pobačaj. Nastavili su da žive na Kubi više od deset godina, a Hemingvej je uspio u to vrijeme i da se zaljubio u drugu ženu, mladu Italijanku, što je moglo trajno da naruši njegov posljednji brak. Ipak, par se 1959. godine preselio i nastanio u Kečamu, Ajdaho.
Kako je Hemingvejevo mentalno zdravlje opadalo, Velšova je 1960. godine potpisala formulare koji su omogućili da se čuveni pisac liječi šok terapijom, koji nažalost nisu bile od veće pomoći. Do sljedećeg ljeta, Hemingvej je izvršio samoubistvo u foajeu njihove kuće tako što je pucao sebi u glavu.
Prožeta krivicom zbog njegove smrti, Velšova se propila, ali je ipak nekako uspjela da mu posluži kao književni izvršilac za suprugova posthumna djela, koja su uključivala "Pokretni praznik" i "Rajski vrt".
Od svih Hemingvejevih brakova, ova zajednica se pokazala najdužom - čak 15 godina braka, piše Telegraf.
(Foto: Wikipedia)