Godine 1831. negdje na površini Zemlje pojavio se "portal u podzemni svet". Masivni vulkan je širom otvorio svoje grotlo i izbacio toliko pepela i dima da se nebo sjeverne hemisfere zamračilo...
Usjevi nisu uspeli te sezone. Ljudi su gladovali. Ipak, uprkos svim razaranjima, lokacija vulkana je ostala misterija. Sada, kroz pažljivu analizu pepela iz erupcije koji je bio zarobljen i sačuvan u ledenom pokrivaču Grenlanda, tim predvođen vulkanologom Vilijamom Hačisonom sa Univerziteta "Sent Еndruz" u Velikoj Britaniji pronašao je "krivca".
Događaj koji je na neki način promenio svijet konačno je povezan sa vulkanom Zavaritski na Simuširu na Kurilskim ostrvima, pojasu kopna dužine 59 kilometara koji se nalazi između Rusije i Japana.
Hačison i njegove kolege uporedili su hemijski sastav mikroskopskih krhotina pepela izvađenih iz grenlandskih ledenih jezgara sa uzorcima iz vulkana Zavaritski i pronašli savršeno podudaranje.
"Pronalaženje podudaranja je dugo trajalo i zahtjevalo je široku saradnju sa kolegama iz Japana i Rusije, koji su nam poslali uzorke prikupljene iz vulkana prije nekoliko decenija“, kaže Hačison.
"Trenutak u laboratoriji kada smo zajedno analizirali dvije vrste pepela, jedan iz vulkana i jedan iz ledenog jezgra, bio je pravi trenutak eureke. Nisam mogao da vjerujem da su brojevi u analizi identični. Poslije ovoga, proveo sam dosta vremena upuštajući se u razmatranje starosti i veličine erupcije", dodao je naučnik.
Danas, u 21. vijeku, čovječanstvo ima pristup skupu alata koji nam omogućavaju da identifikujemo mesta geološke aktivnosti, od globalnih stanica za seizmičko praćenje, do satelita za praćenje Zemlje u niskoj orbiti.
Davne 1831. godine, prije skoro 200 godina, ovi alati nisu postojali; tako da bi vulkanska erupcija na udaljenom, nenaseljenom ostrvu lako mogla da izbjegne identifikaciju.
Šta se ipak nikada nije dogodilo
Jedna erupcija za koju se smatra da je odgovorna za globalno zahlađenje od 1831. do 1833. pripisana je Babujanu Klaru na Filipinima. Ovo se, kako je otkriveno u radu iz 2018. zapravo nikada nije dogodilo.
Druga teorija, zasnovana na sumporu emitovanom tokom erupcije, sugeriše da je vulkan možda bio na ostrvu Graham, vulkanskoj masi koja se ponovo pojavljuje u Sicilijskom moreuzu.
Hačison i njegove kolege otkrili su da je sumpor u ledenim jezgrama potvrdio erupciju iz 1831. na severnoj hemisferi, ali nije odgovarao ovoj lokaciji.
Umjesto toga, njihov rad je pronašao dokaze o onome što je poznato kao Plinijska erupcija, ona koja je slična erupciji Vezuva. Detaljnije ispitivanje mikroskopskih krhotina vulkanskog stakla izvučenih iz leda Grenlanda pokazalo je potpuno podudaranje sa uzorcima iz Simušira.
"I imamo krater da to dokažemo. Danas Zavaritskijem dominira kaldera, šuplji bazen koji ostaje kada vulkan eksplodira,a ova je vjerovatno nastala tokom te erupcije 1831. godine", kažu istraživači.
Procjene tima o zapremini vulkanske materije izbačene iz Zemljine utrobe bi izazvale hlađenje od oko 1 stepen Celzijusa – što je uporedivo sa erupcijom planine Pinatubo na Filipinima 1991.
Vulkani na Zemlji često ostaju aktivni dugo vremena, a onaj koji jednom katastrofalno izbije može to učiniti ponovo. Nalazi tima sugerišu da udaljene vulkane treba pažljivije proučavati i pratiti.
"Postoji toliko vulkana poput ovog, što naglašava koliko će biti teško predvidjeti kada ili gde bi mogla doći do sledeće erupcije velike magnitude", kaže Hačison.
"Kao naučnici i kao društvo, moramo da razmotrimo kako da koordiniramo međunarodni odgovor kada se dogodi sljedeća velika erupcija, poput one 1831. godine.
Istraživanje je objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences, prenosi RTS.
