Čudne se stvari događaju ispod površine Zemlje (kao i uvijek).
Nekih 2.896 kilometara ispod kore planete, otprilike na pola puta do središta Zemlje, mogu se pronaći dvije divovske mrlje na otprilike suprotnim stranama planete. Jedna se nalazi ispod Afrike, dok druga "živi" ispod sredine Tihog okeana.
Mrlje su tehnički poznate kao termohemijske gomile ili velike provincije niske brzine smicanja (LLSVP), regije veličine kontinenta koje se fizički razlikuju od okolnog Zemljinog plašta.
Skeniranja Zemljine unutrašnjosti jasno pokazuju da su mrlje tamo, ali malo se više zna o bizarnim strukturama - na kraju krajeva, nije lako poslati naučnike, pa čak ni sondu, u Zemljin plašt. Međutim, tajanstveni fenomen očigledno treba istražiti.
Jedna posebno fascinantna teorija je da su oni ostaci iz Zemljine formacije, prije 4,5 milijardi godina. Ako je to istina, mogli bi pružiti neke velike uvide u unutrašnje funkcionisanje Zemlje, kao i u njenu složenu istoriju.
"Dok su porijeklo i sastav mrlja još uvijek nepoznati. Sumnjamo da imaju važne tragove o tome kako je Zemlja nastala i kako danas funkcioniše", rekao je 2016. godine Еdvard Garnero, stručnjak za unutrašnjost planete i profesor na Univerziteti Arizona Stejt (ASU).
Garnero je, zajedno s drugim geolozima s ASU-a, objavio recenziju o golemim kuglama plašta 2016. koristeći gomilu seizmičkih, geohemijskih i podataka mineralne fizike.
Iako nisu objasnili porijeklo i sastav "anomalnih provincija", članak je istakao da bi one mogle igrati ulogu u svemoćnim geološkim silama koje vidimo na Zemljinoj površini, poput vulkanskih erupcija, pomjeranja tektonskih ploča i potresi.
Mnogi vulkani nalaze se uz ivice tektonskih ploča, uzdižući se iz dubine Zemlje dok se granice urušavaju jedna u drugu, ali ne svi. Neki su formirani perjanicama plašta, stubom vrućeg kamenja koji se uzdiže iz dubine Zemljinog plašta, pomalo poput mrlje voska koja pluta na vrhu svjetiljke lave. Kada oblak dostigne krutu spoljašnju ovojnicu Zemlje, magma se može skupiti i na kraju probiti površinu, formirajući vulkan.
Moguće je, iako nipošto sigurno, da bi divovske mrlje u plaštu ispod Afrike i Pacifika mogle probiti koru i stvoriti ogromne supervulkane koji imaju sposobnost eruptirati milionima godina.
Ta jeziva misao ostaje spekulativna, budući da znamo tako malo o mrljama. Ipak, nije samo njihov zloslutni potencijal ono što bi trebalo pobuditi znatiželju naučnika i javnosti.
"Ako bi neuronaučnik pronašao nepoznatu strukturu u ljudskom mozgu, cijela zajednica naučnika mozga, od psihologa do hirurga, aktivno bi nastojala razumjeti njenu ulogu u funkcionisanju cijelog sistema", objasnio je Garnero.
"Kako termohemijske gomile dolaze u oštriji fokus, nadamo se da će drugi zemaljski naučnici istražiti kako se te stvari uklapaju u veliku zagonetku planeta Zemlje", zaključio je.
