Mnogo prije doba struje, frižidera i zamrzivača, meso se konzerviralo dimom. Nova naučna studija ukazuje da ova praksa seže skoro dva miliona godina unazad i da je možda čak i glavni razlog zašto su naši preci počeli da pale vatru.
Iako je stvaranje plamena neraskidivo povezano sa usponom ljudske civilizacije, u najranijim danima bilo je potrebno značajno vrijeme i trud da se vatra zapali i održi. Prednosti konzerviranja mesa možda su bile ključni razlog zašto su se to vrijeme i trud isplatili.
Istraživanje dva izraelska naučnika sa Univerziteta u Tel Avivu, koje prati njihova prethodne radove koji povezuju ljudsku evoluciju sa lovom na velike životinje i smanjenjem veličine tih životinja tokom vremena.
Za potrebe istraživanja analizirano je devet različitih istorijskih lokaliteta širom Južne Afrike, Kenije, Izraela, Еtiopije i Španije. Istraživači su ispitali veličine životinjskih ostataka pronađenih na lokacijama i njihovu procijenjenu starost, pri čemu se smatra da su neke od kostiju stare skoro dva miliona godina.
"Proces sakupljanja ogreva, paljenja vatre i njenog održavanja tokom vremena zahtijevao je značajan napor, a za to im je bio potreban ubjedljiv, energetski efikasan motiv", navodi paleoantropolog Miki Ben-Dor.
"Predložili smo novu hipotezu u vezi sa tim motivom."
Istraživači primjećuju da gdje god je pronađena vatra na ovim lokacijama, tu su bili i ostaci velikih životinja – ne samo biljaka i malog plijena. Štaviše, izračunali su energetski dobitak od kuvanja i konzumiranja mesa ove krupne divljači odmah, u poređenju sa njegovim konzerviranjem.
Kombinovanje ovih faktora pruža jake dokaze da vatra nije paljene samo zbog grijanja ili da bi se velike životinje odmah skuvale, tvrde istraživači.
Еnergija potrebna za održavanje vatre nadmašila bi energiju iz jednog ili dva obroka kuvanog mesa.
Plamen ne samo da je mogao da dimi i osuši više mesa kako bi duže trajalo, već bi i odvratio druge strvinare željne da se gozbe hranom koju su rani ljudi ulovili – poput nilskog konja ili nosoroga.
"Za rane ljude, upotreba vatre nije bila podrazumijevana, i na većini arheoloških nalazišta koja datiraju od prije više od 400.000 godina, nema dokaza o upotrebi vatre", kaže Ben-Dor. „Ipak, na nekoliko ranih nalazišta postoje jasni znaci da je vatra korišćena, ali bez spaljenih kostiju ili dokaza o pečenju mesa.“
"Razumijemo da rani ljudi u to vrijeme – uglavnom Homo erektus – nisu redovno koristili vatru, već samo povremeno, na određenim mjestima i u posebne svrhe."
Na primjer, drevni slon je mogao da hrani nekoliko desetina ljudi do tri mjeseca, izračunali su istraživači. Te milione kalorija vrijedilo je sačuvati.
"U ovoj studiji predlažemo novo razumijevanje faktora koji su motivisali rane ljude da počnu da koriste vatru", kaže arheolog Ran Barkai.
"Vjerovatno da je, kada je vatra proizvedena u ove svrhe, povremeno korišćena i za kuvanje – uz nulte marginalne energetske troškove", prenosi Telegraf.
