Devet mjeseci u svemiru ostavilo je vidljive negativne efekte na dvoje američkih astronauta Bača Vilmora i Suni Vilijams, koji su se nedavno vratili na Zemlju.
Oni su otišli na Međunarodnu svemirsku stanicu /MKS/ u "Boingovoj" letjelici "Starlajner" u junu 2024. godine. Misija je trebala trajati samo osam ili devet dana, ali je zbog tehničkih problema sa letjelicom produžena na više od devet mjeseci.
Iako su i Vilmor i Vilijams iskusni astronauti, produženi boravak u svemiru u uslovima mikrogravitacije neizbježno je ostavio posljedice na njihovo zdravlje - navode naučni i medicinski časopisi.
Vilijamsova je, dok je još bila na MKS-u, u razgovoru sa učenicima Srednje škole "Nidam", nakon više od 230 dana provedenih u mikrogravitaciji, priznala da teško obavlja osnovne fizičke zadatke.
"Pokušavam se sjetiti kako je to hodati. Nisam hodala. Nisam sjela. Nisam legla", rekla je učenicima tokom video-poziva.
A to nisu jedini problemi sa kojima su se dvoje astronauta suočilo tokom dugog boravka na MKS-u.
Duži boravak u svemiru povećava izloženost astronauta kosmičkom zračenju.
"Bač i Suni nisu bili izloženi dovoljnom zračenju da izazove ozbiljne uticaje na njihova tijela, ali i ovo dugotrajno izlaganje moglo bi dovesti do povećanja rizika od raka", izjavila je Rijana Bokari sa američkog Medicinskog fakulteta Bejlor.
Astronauti na MKS-u obično apsorbuju između 80 i 160 milisilverta zračenja tokom šest mjeseci boravka, odnosno puno više od godišnja dva milisilverta, koliko apsorbuje prosječan čovjek na Zemlji.
NASA izjednačuje jedan milisilvert svemirskog zračenja sa, otprilike, tri rendgenske snimka grudnog koša.
U studiji iz 2022. godine naučnici su skenirali gležnjeve 17 astronauta prije, tokom i nakon boravka na MKS-u. Gustina kostiju koju su astronauti izgubili bila je jednaka količini koju bi izgubili u nekoliko decenija na Zemlji, otkriveno je u tom istraživanju.
Otkriveno je i da se gustina potkoljenice nekih astronauta nije u potpunosti oporavila ni nakon godinu dana na Zemlji te da im još uvijek nedostaje koštane mase na nivou gubitka od desetak godina na Zemlji.
Astronauti koji su išli u najduže misije, koje su trajale od četiri do sedam mjeseci na MKS-u, najsporije su se oporavljali.
Isto istraživanje pokazalo je da svemirski let mijenja strukturu samih kostiju.
Posebno uznemirujuća posljedica produženog boravka u svemiru jeste fenomen koji se javlja nakon svemirske "šetnje" /izlaska iz MKS-a u svemir/ - tada astronauti doživljavaju neočekivani gubitak noktiju.
To neobično stanje, poznato kao oniholiza, više je povezano sa atmosferskim pritiskom nego sa gravitacijom. Minimalni pritisak okoline u svemiru, bitan za sigurnost tokom aktivnosti izvan broda, predstavlja izazov za dizajn svemirskog odijela, posebno za ruke.
Astronauti se često suočavaju sa povredama ruku zbog rukavica pod pritiskom koje ograničavaju kretanje i stvaraju tačke pritiska.
Isto tako, produžen boravak u svemiru utiče i na mokrenje i potencijalnu erektilnu disfunkciju.
Kakvo je stvarno zdravstveno stanje dvoje astronauta koji se se nedavno vratili biće poznato za koji dan, nakon što obave sve preglede koji su standardna procedura za sve astronaute.
Iako će njihov produženi boravak u svemiru i posljedice na njihovo zdravlje dati vrijedne pokazatelje ljekarima i naučnicima o tome kako bi dugotrajna svemirska putovanja ili boravak u svemiru mogu uticati na ljude, jasno je da su Vilmor i Vilijamsova /nenamjerno/ postali svojevrsni "pokusni kunići".
