Sa timom iz Udruženja „Puna inkluzija“, Dalibor je kreirao rješenje koje je, u doba korone, pomoglo u komunikaciji osoba sa invaliditetom i nadležnih institucija, a koji mjesec kasnije, zahvaljujući Prointerovoj stipendiji koja i dalje traje, u „Punoj inkluziji“ dobio je prvi stalni posao. 

„Prije dvije godine motivisao sam prijatelje za učešće u timu „Puna inkluzija“ na takmičenju hackaton u organizaciji Prointera. Tada su zaposleni u kompaniji prepoznali značaj našeg rada i kao društveno odgovorna kompanija ponudili udruženju stipendiranje kroz podršku zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Na moju radost, ova saradnja je nastavljena i za naredni period i ja sam ostao na poslu koji zaista volim i na kojem mogu da doprinesem najbolje što mogu u oblasti poboljšanja položaja i unapređenja prava osoba sa invaliditetom“, kaže Dalibor koji je zbog cerebralne paralize čitav život proveo u invalidskim kolicima. 

To ga nije spriječilo da više do dvije decenije radi na brojnim projektima u oblasti ljudskih prava, ali do stalnog posla bilo je teško doći, jer je, kako kaže, to i dalje najveći problem osoba sa invaliditetom. 

„Još postoje jake predrasude kod poslodavaca o mogućnostima osoba sa invaliditetom kao radnika. Međutim, razne studije, ankete i iskustva svuda u svijetu nam govore da osobe sa invaliditetom mogu biti marljivije, odgovornije i efikasnije u poslu. Nažalost, u zemljama našeg okruženja, kao i kod nas, i danas je velika vijest kada čujemo da je osoba sa invaliditetom dobila posao. Zaposlenje za sve ljude znači nezavisnost, dostojanstven život i izjednačavanje mogućnosti“, kaže Dalibor.

Zato je sad svim snagama u projektu o kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu osoba sa invaliditetom, uz podršku Grada Banjaluka, a ove godine u planu je i projekat o inkluzivnoj sceni, prvenstveno filmskoj. Takođe priprema kampanju o značaju podrške životu u zajednici za osobe sa invaliditetom.

Značaj takve podrške u Prointeru su prepoznali čim su ugledali Daliborov projekat, iako su, kako kažu, kroz društveno odgovorno poslovanje godinama unazad pomagali svim osjetljivim kategorijama društva. 

„Priča sa Daliborom i za nas je posebna, jer smo ovom stipendijom na neki način promijenili njegov život. Zato smo tu saradnju nastavili, svjesni da snažne kompanije, poput naše, baš kao i čitava društvena zajednica, moraju dati doprinos da osobe sa invaliditetom postanu što vidljivije, a njihove mogućnosti što veće. Samo tako ćemo svi zajedno postići da predrasude nestanu i da ovi ljudi budu jednako tretirani“, kaže Vladimir Perišić, direktor kompanije Prointer ITSS. 

Jednake mogućnosti za sve i jesu cilj do kojeg moramo stići kao zajednica, smatra i Svjetlana Vukajlović, predsjednica Udruženja “Puna inkluzija”. Jasno je, kaže, da su svim ljudima potrebni podsticaji u raznim životnim fazama, ali treba da budemo svjesni da je nekima od nas potrebna veća podrška.

„Problemi  osoba sa invaliditetom u našoj zemlji sigurno su mnogo veći u poređenju sa razvijenim zapadom, ali baš zato treba svi da sarađujemo s ciljem unapređenja životnih uslova ove ugrožene grupe. Za njih je najvažnije da imaju personalnu asistenciju, povremenu ili stalnu i adekvatnu pristupačnost objektima i informacijama. Diskriminacijom bilo koga od njih, povrijedilo bi se urođeno dostojanstvo i vrijednost čovjeka i na to moramo svakog dana da mislimo“, kaže Svjetlana.

Napominje da su udruženja poput „Pune inkluzije“ često u problemu da isplate i neto platu i zato im je Daliborova stipendija od velike pomoći. I to ne samo novac koji svakog mjeseca stiže, već to što ih je neko prepoznao.